“Ali ti, o čovječe Božji, bježi od toga! Teži svim silama za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, blagošću!” (1. Timoteju 6,11)
Naše je vrijeme ovdje kratko. Mi samo jednom možemo proći ovim svijetom; i dok tako prolazimo, učinimo od života najviše što možemo. Djelo na koje smo pozvani ne zahtijeva bogatstvo, društveni položaj ili veliki talent. Ono zahtijeva blag, samopožrtvovni duh i nepokolebljiv cilj pred očima. Svjetiljka ma kako mala, ako stalno gori, može poslužiti da se upale mnoge druge svjetiljke. Možda će sfera našeg utjecaja biti uska, naša sposobnost mala, naše prilike malobrojne, stečeno znanje ograničeno; ipak, koristimo li vjerno prilike da učinimo dobro u svojim domovima, pružaju nam se lijepe mogućnosti. Ako otvorimo svoja srca i domove božanskim načelima života, mi ćemo postati korita kojima će protjecati rijeke životvorne sile. Iz naših će domova teći rijeke zdravlja, koje će donositi život, ljepotu i plodnost tamo gdje su sada neplodnost i suša. (Služba liječenja, str. 218,219)
Mnogi koji sebe nazivaju kršćanima samo su obični ljudski moralisti. Odbacili su dar koji ih je jedini mogao osposobiti da odaju počast Kristu objavljujući Ga svijetu. Djelo Duha Svetoga za njih je nerazumljivo, neobično. Oni nisu vršitelji Riječi! (Jakov 1,22) Nebeska načela po kojima se oni koji su se sjedinili s Kristom razlikuju od onih koji su se sjedinili sa svijetom, u njihovom se životu jedva primjećuju. Takozvani Kristovi sljedbenici nisu više odvojen i poseban narod. Crta razdvajanja postala je nejasna. … Kristova pravednost neće pokriti nijedan svjesno njegovani grijeh. … Svako djelo procjenjuje se prema pobudama iz kojih je učinjeno. Na Božjem sudu opstat će jedino ono što je u skladu s načelima Božjeg zakona. (Isusove usporedbe, str. 215)