Sjedalo 14b od tkanine, pjene i metala u poslovnom dijelu Boeinga 747 trebalo je sljedećih dvanaest sati biti moj dom. Organizam mi je osjećao posljedice četrnaest seminara održanih tijekom sedam dana u vremenskim zonama koje su bile šesnaest do osamnaest sati ispred mog vremena. Budući da sam završio posao i bio na povratku kući, sve što sam želio bilo je da utonem u nagnuto sjedalo te da uz pomoć slušalica “isključim” svijet i da budem sam. No na sjedalu 14a sjedio je Richard.
Richard je bio stariji gospodin, ponešto mrzovoljna izgleda. Lice i ruke odavale su da je godinama teško radio na suncu. I on se vraćao kući i, unatoč mrzovoljnom izgledu, bio je razgovorljiv i vrlo pričljiv. Posljednje što mi je u ovom trenutku trebalo bio je razgovor. Sljedećih nekoliko sati razgovarali smo o njegovom domu na Novom Zelandu, njegovim političkim mišljenjima zbog kojih je ponekad upadao u nevolje i njegovom zanimanju poljodjelca. I dok su deset tisuća metara ispod nas odmicali kilometri oceana, Richard je nastavio pričati i naručivati piće. Budući da je bio iz vinskog područja Kalifornije, smatrao se stručnjakom i htio je usporediti novozelandska vina s kalifornijskim vrstama koje je poznavao. Krasno, pomislio sam. Ovaj će se momak napiti, a ja ću morati podnijeti žestinu njegova ponašanja. Zašto baš ja, Gospodine?
Odgovor je uskoro postao jasan. Premda bih se rado povukao u ljušturu mira i tišine, molio sam se Bogu da mi omogući mom suputniku na 14a reći koju riječ o Njemu. Molio sam se za hrabrost da posvjedočim i govorim o svojoj vjeri, i Richard se ubrzo zanimao za ono što radim.
Odgovor da sam pisac kršćanskih knjiga i da radim za jednu nakladničku kuću koja izdaje vjersko štivo izazvao je podužu raspravu o postojanju Boga. Richard je bio nepokolebljivog mišljenja da Boga nema. Razgovor je bio žučan, ali ne i neugodan. Naveo me na razmišljanje o mom osvjedočenju o ovom predmetu.
Zašto ja vjerujem u Boga? Evo pet razloga zašto vjerujem.
Prisutnost dizajna u svemiru
William Paley je bio engleski teolog i moralni filozof u osamnaestom stoljeću. Poznat je po svom argumentu “božanskog urara” kojim je dokazivao Božje postojanje. Prema njegovu mišljenju, ako za vrijeme šetnje naiđete na kamen, vjerojatno nećete stati da se pitate tko ga je načinio. No ako biste naišli na satni mehanizam, zaključili biste da nije mogao nastati slučajno, već je proizvod nekog razumnog planiranja. Ljudski život i ovaj svijet su daleko složeniji od sata. Godišnja doba, sila teže, atmosfera, DNK, oko — sve to upućuje na razuman dizajn. Vjerujem da je Bog izvor ovog razumnog dizajna.
Da bih osuvremenio Paleyjev argument, pozvao sam Richarda da razmisli o zrakoplovu kojim letimo. Za izradu jednog Boeinga 747 potrebno je šest milijuna dijelova i 274 kilometara žica. Pozvao sam Richarda da zamisli kako se ovih šest milijuna dijelova nalaze u tvornici koja eksplodira i sve te dijelove digne u zrak. Kakve su šanse da se oni, padajući na zemlju, tako slože da nastane zrakoplov?
Vjerojatnost da se tako što dogodi je potpuno nezamisliva. Stroj kao što je putnički zrakoplov ima oblik, svrhu i dizajn. Zbog toga, čak i ako ništa ne znaju o postojanju tvrtke Boeing, razumni će ljudi zaključiti da je taj zrakoplov netko dizajnirao i izgradio. Nije mogao nastati “slučajno”.
Svemir, a posebno naš svijet, takoder ima oblik, svrhu i dizajn. Vjerovati da je naš svijet — sa svojim složenim, a ipak savršeno uskladenim ekosustavom — nastao “eksplozijom” materije i plinova u svemiru, zahtijeva mogao veći napor mašte nego izrada Boeinga 747. Čak i ako vjerujeme u “veliki prasak”, još uvijek trebate riješiti problem tko ili što ga je izazvalo. Ako postoji dizajn, mora postojati i dizajner.
Postojanje ljubavi
Ako nema Boga, zašto onda postoji ljubav? Ljubav je nelogična i nepotrebna u svijetu koji bi nastao kaosom, slučajem i evolucijom. Stanice se dijele i množe bez ljubavi. Životinje se pare i kote svoje mlade bez ljubavi. Stabla donose plod, pčele oprašuju cvijeće, trava raste i jaja se liježu bez ljubavi. Iz čisto biološkog gledišta, za preživljavanje vrsta nije potrebna ljubav.
Isto tako ni ljudima nije potrebna ljubav da bi se biološki množili — pa ipak ljubimo i mrzimo, sanjamo i nadahnjujemo se. Zašto?
“Bog je ljubav”, rekao je apostol Ivan (1. Ivanova 4,8). Bog je stvorio ljudska bića da budu slična Njemu, “na njegovu sliku” (Postanak 1,27). Nema drugog razloga za postojanje ljubavi; a budući da postoji, ja vjerujem da mora postojati i Bog ljubavi.
Postojanje moralnosti
Zanimljivo je zapaziti da u svakom društvu, bilo ono primitivno ili napredno, postoje osnovni moralni zakoni. Ova univerzalnost se pokazuje u zabranama koje pokrivaju najmanje tri osnovna oblika djelovanja: ubojstvo, krađu i silovanje. Ljudski rod, kao i svijet na kojem nastava, funkcionira u okviru reda. Premda se zakoni mogu razlikovati od kulture do kulture, svi oni imaju svoj korijen u moralnom Zakonu koji predstavlja osnovu za svako pristojno ponašanje ljudskog roda. Odakle dolazi ova sveopća dosljednost?
I opet, dijeljenje stanice i biologija zbivaju se bez vrednota, etike ili moralnosti. Zašto onda postoje? Samo ljudi mogu shvatiti pojam ispravnoga i neispravnog, dobra i zla. Vjerujem da je Bog u ljudsko srce stavio moralni “kompas”. Nema drugog razloga za postojanje moralnosti.
Biblija
Biblija ili Sveto pismo samo svjedoči o svom božanskom podrijetlu. Naravno, nije ga Bog sam napisao, “nego su ljudi govorili od Boga, potaknuti od Duha Svetoga” (2. Petrova 1,21). Ovu nevjerojatnu Knjigu napisalo je više od četrdeset pisaca koji su pisali u razdoblju od oko tisuću petsto godina. Pa ipak, od početka do kraja u njoj nalazimo značajnu dosljednost.
Ispunjena proročanstva potvrđuju vjerodostojnost Biblije. Daniel, koji je živio šest stotina godina prije Krista, točno je prorekao pojavu svjetskih sila Babilona, Perzije, Grčke i Rima. A točnost kojom Biblija opisuje i objašnjava stanje čovjeka, otkriva nadnaravnog autora. Ja vjerujem da je taj autor Bog.
Osobno iskustvo
Na kraju, vjerujem u Boga zbog onoga što je učinio u mojem životu. Bog mi se obraća i ja se obraćam Njemu. Na tisuće načina koji nadilaze čujni govor, Bog mi izražava svoju ljubav. Bog mi govori preko Biblije, prirode, glazbe, međusobnih odnosa, okolnosti i unutarnjeg svjedočenja Svetog Duha kao tihog glasa, i ja čujem. Zahvaljujući križu na Golgoti, Bog me spašava i otkriva svoj karakter ljubavi.
Lewis Sperry Chafer je pisao: “Svatko bi mogao smisliti plan prema kojem dobri ljudi odlaze na Nebo. Ali samo Bog može smisliti plan prema kojem grešnici, Božji neprijatelji, mogu ići na Nebo.” Imam mir, radost i pouzdanje u budućnost, i danas se nadam jer vjerujem da On živi i da me voli.
I ako bi se u konačnici čak pokazalo da sam bio u zabludi, što bih izgubio? Živjet ću svoje godine sretan, zadovoljan, spreman da budem od koristi svojim bližnjima i da pozitivno utječem na svijet oko sebe. Međutim, ako se pokaže da su ateisti u zabludi, pokazat će se da su izgubili prednost poznavanja neuvjetovane Ljubavi i zanemarili pravo na vječni život što ga osigurava vjerovanje u Božjeg Sina. U tom će slučaju zamijeniti sedamdesetak godina za vječnost — milijunsko bogatstvo za nekoliko lipa!
Kad smo Richard i ja izašli iz zrakoplova, bili smo prijatelji, a ne ogorčeni neprijatelji. Ne, nije se “obratio” niti postao vjernikom. No zamolio me da mu pošaljem nešto od onoga što sam napisao. Rado sam to učinio. Volim sklapati nova prijateljstva i upoznavati ljude sa svojim najboljim Prijateljem, Isusom.
Je li moj susret s Richardom u Boeingu 747 bio slučajan? Samo prigoda? Odlučio sam vjerovati da je naš sastanak bio — kao i život — dizajn.
Randy Maxwell