U Svetom pismu čitamo o Bogu koji želi biti s nama jer nas smatra naročitima. Biblija nam otkriva i to da je Njegova želja više od riječi. On je to potvrdio i svojim djelima. No prije nego to proučimo, osvrnimo se na sam početak.
Iz knjige Postanka možemo zaključiti da je Bog hodao s Adamom i Evom po Edenskom vrtu. Upravo je to i bio razlog zašto su se oni sakrili nakon učinjenog grijeha. Oni su znali da će ih Bog doći posjetiti i zato su bili posramljeni. “A kad začuše šušanj koraka Gospoda Boga, koji je hodio po vrtu za dnevnog vjetrića, skriju se oni, Adam i žena njegova, pred Gospodom Bogom među grmljem u vrtu.” (Postanak 3,8; šarić)
Kada je Bog otkrio da su Adam i Eva sagriješili, morali su izići iz vrta. Grijeh je odvojio ljudska bića od Boga i od tada je čovjek osuđen na vječnu smrt. Ali Bog nije mogao ni pomisliti da nas izgubi, zato je napravio plan o obnovi našeg odnosa prema Njemu.
Pavao nam govori o tom planu: “Jer je Bog bio, koji je u Kristu pomirio svijet sa sobom, ne računajući im prestupaka njihovih i metnuvši u nas riječ pomirenja.” (2. Korinćanima 5,19)
Kristov život, Njegova smrt i uskrsnuće učinili su mogućim da ponovno uživamo odnos s Bogom. Bog nije htio biti daleko od nas, već je želio biti blizu svakoga od nas. On je poslao Krista da to ostvari i na taj nam način kaže kako želi biti s nama.
Priča o Božiću čini tu želju vidljivom i jasnom. Kada je anđeo došao obavijestiti Josipa da je Marija zatrudnjela od Duha Svetoga, a ne od čovjeka, rekao je Josipu i ime koje treba dati djetetu kada se bude rodilo: “Ona će roditi sina, kojemu ćeš nadjenuti ime Isus, jer će On izbaviti narod svoj od grijeha njegovih.” (Matej 1,21)
Isus je došao da nas spasi naših grijeha kako bismo se ponovno mogli ujediniti s Bogom. Naši grijesi su sprječavali uspostavljanje našeg odnosa s Bogom. Matej potvrđuje to podsjećajući nas na Izaijino proročanstvo: “Evo, Djevica će začeti i roditi sina, i dat će mu ime Emanuel’ – što znači: ‘Bog je s nama.’! (Matej 1,24)
Bog je želio biti s nama još onda dok je radio na našem spasenju i tako je u osobi Isusa Krista došao na Zemlju. Nije mogao više podnositi da bude daleko od nas. On nas je volio i osobno se zainteresirao za našu sudbinu.
Kada je došlo vrijeme kraju Isusove službe i kada se trebao vratiti na Nebo, obećao je svojim učenicima da ih neće ostaviti same. On im je rekao: “I ja ću umoliti Oca i dat će vam drugoga Utješitelja da ostane s vama dovijeka – Duha istine.” (Ivan 14,16)
Obećani Sveti Duh bit će sa svakim od nas kroz cijeli naš život. Nikada nas neće ostaviti. On će nam pomoći da rastemo i napredujemo u našem kršćanskom iskustvu tako da nas Isus, kada ponovno dođe na ovu Zemlju, može odvesti u svoje kraljevstvo gdje ćemo zauvijek biti. Otuda i obećanje: “Neka se ne uznemiruje vaše srce… Idem da vam pripravim mjesto. Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14,1-3) Bog želi biti s nama. On želi da mi budemo s Njim.
Ivan, pisac Otkrivenja, kaže da će svi oni koji su sebe predali Bogu, prvih tisuću godina nakon Isusovog dolaska provesti s Bogom na Nebu. On nastavlja dalje i kaže da će Bog spustiti novi Jeruzalem na Zemlju i tu uspostaviti svoje vječno kraljevstvo. Zapazimo što Ivan dalje kaže o našem odnosu s Bogom: “Evo stana Božjeg među ljudima! On će stanovati s njima: oni će biti Njegov narod, i On sam, Bog bit će s njima.” (Otkrivenje 21,3)
Imamo Boga koji želi biti s nama. On može živjeti u svom prostranom svemiru gdje god hoće, ali On je izabrao da živi s nama, ovdje na Zemlji.
Nasuprot ovozemaljskom ocu koji je prezauzet a da bi bio sa svojom djecom, mi imamo Boga koji čezne da provede vrijeme s nama, ne samo u budućnosti, već sada. On čak i sada čeka da uđe u naš život. “Evo me!” On kaže: “Evo stojim na vratima i kucam; ako tko čuje glas moj i otvori vrata, ući ću k njemu i večerat ću s njim, i on sa mnom.” (Otkrivenje 3,20)
On želi biti naš Emanuel – “Bog s nama.” Sa mnom. S tobom. Prema tome, On čeka da Mu kažemo kako želimo biti s Njim. Hoćeš li mu to reći sada?
Drago Obradović