Četiri tjedna prije Božića većina kršćana slavi vrijeme adventa ili iščekivanja rođenja malog, tamnoputog, kuštravog dječaka kojemu su nadjenuli ime Ješua (Spasitelj). Rodio se On u betlehemskoj štalici na promisao Božju prema kazivanju starih proroka.
Nije slučajno što po običaju vrijeme iščekivanja traje četiri tjedna, budući da ono ima simbolično značenje. Svaki tjedan predstavlja tisuću godina, što upućuje na četiri tisuće godina od stvaranja svijeta pa do Isusova rođenja. Iako nije biblijski utemeljeno, ovo tradicionalno četverotjedno iščekivanje na praktičan način povezuje dvije nerazdvojne biblijske istine, istinu o Bogu Stvoritelju i Spasitelju.
Božji smo jer nas je stvorio, ali kako nas je i spasio, ponovno nam je darivao život – dvaput smo njegovi. Stoga, tko god se ovih dana raduje Isusovu rođenju, trebao bi se prisjećati i stvaranja svijeta i prvoga čovjeka četiri stotine godina prije Krista.
Međutim, cjeloviti odnos povjerenja u milostivog i pravednog Boga ne gradi se samo na stvoriteljstvu i spasiteljstvu već i na proslavljenju. Isus uskoro dolazi po drugi put, a to javljanje potpunog spasenja zapravo je težište adventa – iščekivanja. Tada će stari postati vječno mladi, bolesni zdravi, žalosni zauvijek utješeni, a mrtvi će uskrsnuti na život vječni, rastanka više neće biti, a grijeh će biti trajno iskorijenjen u Božjoj vladavini ljubavi. Za drugoga javljanja neposredno ćemo i konkretno doživjeti puni značaj svetoga rođenja maloga Ješue. Sve u svemu, cjelokupno vrijeme što ga čovjek poznaje jest vrijeme adventa, a svi koji se ovako nadaju i iščekuju jesu adventisti.
“I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud, tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponese, a drugi će se put – bez obzira na grijeh – ukazati onima koji ga iščekuju sebi na spasenje.” (Hebrejima 9,27.28)
Dragi kršćani, sretan vam adventski Božić!
Dragutin Matak