Ne smijemo šutjeti! Mi moramo ovu nadu o skorom Isusovom dolasku propovijedati glasno! Svijet treba poruku nade!
Nada je kao kisik
Posjetitelju koji bi svratio u gradić Flagstaff u državi Maine pružao se tužan porizor. Nevjerojatno zapuštene i neodržavane kuće, korovom zarasli travnjaci i sve u raspadu. Razlog je što je tom gradiću određena sudbina: na njegovom mjestu planira se veliko akumulacijsko jezero nove hidrocentrale. Budućnost ovog mjesta trebala je biti potopljena vodama Dead Rivera. Svi popravci i održavanje grada su zaustavljeni. Čemu bojiti fasadu ili rezati živicu ako ionako nema budućnosti… Iz mjeseca u mjesec grad se pretvarao u ruševinu i polako nestajao.
Tamo gdje nema vjere u budućnost, nema ni snage za sadašnjost. Ono što je zrak plućima, to je nada ljudskoj egzistenciji. Čovjek koji nema što očekivati i čemu se nadati — umire. Cijeli život čekamo i nadamo se onim malim svakodnevnim stvarima — diplomi, sretnoj vezi, uspješnom poslu… To daje snagu i smisao. Iznad svakodnevnih i egzistencijalnih iščekivanja da se ostvare želje, snovi i potrebe, kao vjernici adventisti usmjerili smo svoje iščekivanje na budućnost kakvu je obećao Isus Krist. Naša je nada drugi dolazak Isusa Krista, eshatološki događaj kozmičkih razmjera koji će promijeniti tijekove povijesti Zemlje i svemira. Bog će tada suditi svijetu, uskrisiti mrtve i ponovno stvoriti ovu Zemlju.
“Evo dolazi u pratnji oblaka! I vidjet će ga svako oko …” otkriveno je apostolu Ivanu, a on je to zapisao u svojoj knjizi (Otkrivenje 1,7). Pisci Svetog pisma na više od 1.800 mjesta najavljuju Kristov dolazak. Ovako često izrečena poruka nade zasigurno treba potpuno obuzeti čitatelje Božje objave jer je time naglašena njezina važnost.
Očekivanje društva
Mnogi zabrinjavajući događaji sadašnjice samo potvrđuju čovjekovu nemoć pred stihijama zla i nemorala. Suočeni sa svjetskom gospodarskom krizom i katastrofičnim ekološkim izvješćima u medijima mnogi su ljudi puni nesigurnosti i straha. U susretima s predstavnicima medija, vlasti ili znanosti, uvijek mi iznova postavljaju pitanje što će biti s ovim svijetom. “Kamo vode ove krize? Vi adventisti poznajete biblijsku apokaliptičnu literaturu; što nam imate reći?”
Neki nas izravno pozivaju da glasnije propovijedamo nadu koja je utemeljena na Božjim obećanjima u Svetom pismu. Na nedavnom seminaru pred adventističkim pastorima prof. dr. Dieterich je kao neadventist pozvao naše pastore i nastavnike: “Vi ne smijete šutjeti! Vi adventisti morate ovu nadu o skorom Isusovom dolasku propovijedati glasno! Svijet treba poruku nade!”
Živa nada — potreba Crkve
Nada je nužna Crkvi kao kisik koji udišemo. Vremena u kojima je Crkva istraživala eshatološke biblijske tekstove i razvila ozračje iščekivanja bila su vremena njezinog najvećega napretka: apostolska crkva, reformacija, pijetizam, adventni pokret. Procvat kršćanstva dogodio se uvijek kad je nada u skori Kristov dolazak bila živa. S druge strane, vremena eshatološke mlakosti donosila su Crkvi stagnaciju i gubitak vjere — Crkva kao državna religija za Konstantina, prosvjetiteljstvo, itd. Kad u nedostatku iskustva spasenja vjernici razviju teologiju “Moj Gospodar neće doći zadugo” (Matej 24,48), ona će se uvijek reflektirati na njihovu etiku i revnost u prakticiranju kršćanskog stila življenja. Sukladno spomenutoj Isusovoj usporedbi, dolazi do gubitka duhovne motivacije, u Crkvi se među vjernicima javljaju sukobi, a hedonizam i materijalistička orijentacija obuzimaju život.
Ako pak nevjesta čeka ženika, ona je ispunjena srećom i žurno se priprema za dan vjenčanja. Upravo ova slika iz Otkrivenja 19,7 opisuje kako iščekivani susret između Krista i Njegove Crkve djeluje na nju: “Veselimo se i kličimo od veselja, jer dođe svadba Janjetova! Njezina se zaručnica opremila: dano joj je da se obuče u blistav i čist lan. Lan, zapravo, označuje pravedna djela svetih.” Dokle god vjernici imaju na umu da Gospodar može doći svakog trenutka, njihova je odgovornost izraženija, a njihova se vjera pokazuje u radosti zbog skorog susreta s Kristom. Njihovo ponašanje odražava Kristovu milost i pravednost, a oprost ispunjava odnose s drugim ljudima. Stvarna nada nije samo deklarativna, već se pokazuje u odnosima i ponašanju vjernika općenito.
Objavljujmo uravnoteženo i biblijski
Pojedini adventisti nisu razvili imunitet prema zabludama i ekscentričnim apokaliptičnim tumačenjima s lijeve i desne strane. Dok se jedni zapliću u popularne eshatološke teorije zavjera i špekulacija o posljednjim događajima, drugi će se priklanjati različitim ovostranim i sekularnim eshatologijama kakve nalazimo kod Augustina pa sve do de Chardina, Moltmanna i drugih. Naravno, s posljedicama, jer će jedni ljude tjerati u tjeskobu, a drugi u nevjeru. Stoga je važno proučavati Pismo i držati se biblijskog teksta te ga uravnoteženo i pozitivno propovijedati, poučavati i svjedočiti. I iznad svega živjeti životom čekaoca! U vremenima krize svijetu je prijeko potrebna poruka ohrabrenja i izlaza. Isusova najava posljednjih događaja pastoralno djeluje na slušatelje. U prisutnosti Božjeg kraljevstva On poziva na pokajanje (Marko 1,14-15) i rastjeruje strah i nihilizam (Ivan 14,1-3). Činimo to i mi, još češće nego dosad — s propovjedaonice, u dnevnoj sobi i gdje god nam se ukaže prilika.
Živimo adventistički
Apostol Pavao ima naročitu poruku za sve koji nastoje živjeti adventistički, to jest u iščekivanju Isusa Krista:
“Također vas molimo, braćo, opominjite neuredne, sokolite malodušne, pomažite slabe, budite strpljivi sa svima! Pazite da nitko nikome ne vraća zlo za zlo, već uvijek nastojte promicati dobro i jedan prema drugome i prema svima! Radujte se uvijek! Bez prestanka molite! …
Duha ne gasite! Proročke govore ne prezirite…!
A sam Bog, izvor mira, neka vas potpuno posveti! I neka se cijelo vaše biće — duh, duša i tijelo — sačuva besprijekorno za dolazak Gospodina našega Isusa Krista!” (1. Solunjanima 5,14-24)
Mr. Branko Bistrović