Način Kristova dolaska
Kristov će dolazak biti osoban Novi zavjet tvrdi da će Kristov dolazak biti osoban, vidljiv, iznenadan, slavan i trijumfalan. Kristov povratak bit će nesumnjivo osoban. Dok su gledali svojega Gospodina kako se uzdiže na Nebo, učenike su ohrabrila dva anđela govoreći: “Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo između vas opet će se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.” (Djela 1,11)Ovaj ulomak sasvim jasno pokazuje da će se uskrsli Gospodin, koji je uzašao na Nebo kao osoba, isto tako vratiti na Zemlju. Njegov će povratak biti jednako osoban kao što je bio i odlazak. Ovo jasno naučavanje odbacuju mnogi liberalni teolozi pa duhovno tumače i Njegovo uzašašće i drugi dolazak. Prema njima, uzašašće je jednostavno vizionarski prikaz Kristove više razine postojanja. Jednako tako tumače Kristov povratak kao veće očitovanje Njegove duhovne sile u svijetu. Oni vjeruju da se Krist osobno ne vraća na Zemlju, ali da će vršiti sve veći duhovni utjecaj na ljudski rod.
Spiritualizacija Kristovog drugog dolaska prelazi preko mnogih veoma jasnih opisa Njegovog osobnog povratka. Pavao u Filipljanima 3,20.21 piše: “Spasitelja postojano očekujemo, Gospodina Isusa Krista, koji će … preobraziti naše bijedno tijelo i učiniti ga jednakim svome slavnom tijelu.” A u 1. Solunjanima 4,16 apostol kaže: “Jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje sići.” (usp. Kološanima 3,4; 1 Korinćanima 15,22; Titu 2,13) Ovakvi tekstovi jasno opovrgavaju tumačenje o duhovnoj naravi Kristova povratka. “Sam Gospodin” “sići” će s Neba, a ne Njegova sila.
Kristov će dolazak biti vidljiv
Tijesno povezan s osobnim i fizičkim karakterom Kristova dolaska jest njegovavidljivost. Ona je svojstvena dvjema riječima koje obično rabimo da opišemo Njegov dolazak, naime, parousia – dolazak i epiphaneia – javljanje, pojavak. Ovi izrazi ne opisuju nutarnji, nevidljivi duhovni doživljaj, već stvarni
sastanak s vidljivom osobom.
Poslanica Hebrejima objašnjava kako se Krist “jedanput zauvijek – u punini vremena – pojavio da svojom žrtvom uništi grijeh … Jednako će se (i Krist) … drugi put pokazati, bez odnosa prema grijehu, onima koji ga iščekuju da im dadne potpuno spasenje” (Hebrejima 9,26.28). Ova usporedba pokazuje da će se On po drugi put pojaviti isto onako kao što se pojavio prvi put.
Sam Isus nije ostavio nikakve sumnje u vidljivost svojeg povratka. Upozorio je učenike na prijevaru o tajnom dolasku, uspoređujući svoj dolazak s vidljivošću munje “što sijevne na istoku i rasvijetli sve do zapada” (Matej 26,26.27). Krist je dodao: “Tada će se ukazati na nebesima znak – Sin Čovječji; tada će proplakati sva plemena na zemlji i vidjet će Sina Čovječjega gdje silazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom.” (r. 30)
Ista je istina veličanstvenim riječima posebno naglašena u Otkrivenju 1,7: “Evo, dolazi u pratnji oblaka! I vidjet će ga svako oko, i oni koji su ga proboli. Zbog njega će proplakati svi narodi na zemlji.” Misao o nevidljivom Kristovom dolasku, vidljivom samo oku vjere, kako to naučavaju Jehovini svjedoci, kao i misao o tajnom Kristovom dolasku s namjerom da Crkvu odvede sa Zemlje, kako naučavaju mnogi dispenzacionalisti, strana je biblijskom razmišljanju. Ivan ukazuje na vidljivost Kristovog povratka kao sigurnost našeg konačnog preobraženja: “Ali znamo: kad se to očituje, bit ćemo mu slični, jer ćemo ga vidjeti onakva kakav jest.” (1. Ivanova 3,2)
Kristov će dolazak biti neočekivan
Krist će se također vratiti neočekivano i iznenaditi ljude. Da ilustrira iznenadnost svojeg dolaska, Krist ga je usporedio s iznenadnim uništenjem potopa: “Kao što su ljudi jeli i pili, ženili se i udavali u vrijeme što je prethodilo potopu, i to sve do dana kad Noa uđe u lađu … tako će biti i za dolaska Sina
Čovječjega.” (Matej 24,38.39)
Krist je ilustrirao iznenadan i neočekivan način svojeg povratka i slikom neočekivane provale lopova: “Kad bi domaćin znao u koju će noćnu stražu doći lopov, bdio bi i ne bi dopustio da mu prokopa kuću!” (r. 43) Zbog svojeg iznenadnog i neočekivanog povratka Krist je pozvao vjernike da budu stalno budni: “Zato i vi budite pripravni, jer će Sin Čovječji doći u čas kad se ne nadate.” (r. 44; usp. 1. Solunjanima 5,6)
Iznenadnost Kristovog povratka ne protivi se ispunjenju znakova vremena kraja jer, kako sam to obradio na drugom mjestu, [1] njihova je zadaća poticati na stalnu pripremu, a ne davati senzacionalne prognoze. Znakovi kraja što ih je Krist dao a novozavjetni pisci pojasnili, poticajne su naravi jer su dani s ciljem da jačaju vjeru i nadu vjernika tijekom vremena.
Kristov povratak bit će slavan i trijumfalan
U dramatičnoj suprotnosti prema Kristovom prvom dolasku, kad je Krist došao na naš svijet kao bespomoćno Djetešce u jednom zabačenom mjestu, On će se vratiti kao Osvajač, u Božjoj sili i slavi. Isus je sam opisao svoj drugi dolazak kao vidljivo i sveopće očitovanje svoje moći i slave. “Sin Čovječji ima doći u slavi Oca svoga, u pratnji anđela, te će tada platiti svakomu prema djelima njegovim.” (Matej 6,27) Pavao djelomice ponavlja Kristove riječi u svojem opisu drugog dolaska. “Jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom i sa zvukom trube Božje sići s neba.” (1 Solunjanima 4,16; usp. Kološanima 3,4; Titu 2,13)
Ivan u Otkrivenju na izuzetno dramatičan način prikazuje slavu Kristova povratka uspoređujući Ga s Jahačem na bijelom konju koji blješti slavom, a slijede Ga nebeske vojske “obučene u bijel, čist lan”, s imenom “Kralj kraljeva i Gospodar gospodara” ispisanim na “svom ogrtaču – na boku” (Otkrivenje 19,11-16).
Možda je najdjelotvornija slika u Bibliji kojom je prikazana slava i veličanstvo Kristova dolaska ona u kojoj je rečeno da “dolazi na oblacima nebeskim”. Sam Krist je uporabio ovu sliku kad je govorio o svojem povratku. Na upit učenika kako će se vratiti, Krist je odgovorio: “Tada će se ukazati na nebesima znak – Sin Čovječji; tada će proplakati sva plemena na zemlji i vidjet će Sina Čovječjega gdje silazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom.” (Matej 24,30) Tijekom saslušanja pred velikim svećenikom, Krist je objavio: “Ali ja vama kažem da ćete poslije ovoga vidjeti Sina Čovječjega gdje sjedi s desnu Svemogućega i gdje dolazi na oblacima nebeskim.” (Matej 26,64) Iste riječi nalazimo i u Otkrivenju: “Evo, dolazi u pratnji oblaka! I vidjet će ga svako oko.” (Otkrivenje 1,7)
Izvor ovog opisa možemo naći kod starozavjetnih proroka, posebno kod Daniela koji je pisao: “Gledah u noćnim viđenjima i gle na oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji … Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo.” (Daniel 7,13.14; usp. Joel 2,2; Sefanija 1,14-18) Zašto je Kristov povratak povezan s oblacima? Bogato značenje “oblaka” u biblijskoj povijesti ukazuje na tri moguća razloga.
Kristov povratak na oblacima nagoviješta, prije svega, da će to biti jedinstveno,vidljivo očitovanje božanske moći i slave. Budući da su oblaci kola Božje slave (Psalam 104,3) i da ih Bog koristi da njima prikaže svoju slavnu prisutnost (Iz 24,14.15), oni prikladno izražavaju veličanstvo i sjaj koji će pratiti Kristov povratak.
Kristov dolazak na oblacima također ukazuje na ispunjenje Božjeg saveza prema kojem će nagraditi vjerne, a kazniti nevjerne. Savez koji je Bog načinio s Noom nakon potopa postavljanjem “duge svoje u oblak” (Postanak 9,13), i vodstvo koje je obećao svojem narodu da će ga pomoću oblaka voditi kroz pustinju, konačno će se ostvariti pojavom oblak Njegova dolaska kad vjernici završe svoje hodočašće i kad ih Spasitelj dočeka dobrodošlicom u Obećanoj zemlji trajnog počinka.
Oblaci koji najavljuju Kristov dolazak uz to su i vjesnici kazne i smrti za nevjernike. Proroci opisuju pojavu velikog dana Gospodnjeg kao “dan pomrčine i naoblake” (Sefanija 1,15; usp. Joel 2,2). Još od vremena Izlaska oblaci u Bibliji predstavljaju obećanje o zaštiti za vjernike i upozorenje o kazni za nevjernike.
Gospodnji dolazak na oblacima ukazuje i na radosno sjedinjenje s Kristom i s vjernicima svih vremena. Pavao objašnjava da će uskrsnuli i preobraženi sveti biti zajedno odneseni “u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I tako ćemo zauvijek biti s Gospodinom.” (1 Solunjanima 4,16.17) Ovdje su oblaci prikazani kao mjesto susreta s Gospodinom i vjernima iz svih vremena. Upravo kao što su Izraelci doživljavali božansku blizinu i moć živeći “pod oblakom” i svi bili kršteni “u oblaku” (1 Korinćanima 10,1-5), tako će spašeni doživjeti Kristovu blizinu i moć prigodom velikog susreta na oblacima Kristovog slavnog povratka. Ovdje oblaci dolaska prikazuju mjesto preobraženja za sve vjernike, mjesto na kojem počinje vječna zajednica vjernika.
Ove karakteristike Kristova dolaska kao osobnog, vidljivog, iznenadnog, slavnog i trijumfalnog moramo smatrati slabašnim pokušajima opisivanja najveličanstvenijeg događaja kojeg će ljudska bića ikada vidjeti.
Svrha Kristova dolaska
Dovršenje otkupljenja
Zašto je potrebno da se Krist vrati? Osnovni odgovor glasi: Da dovrši djelo otkupljenja koje je počeo svojim utjelovljenjem. Božja pobjeda nad silama zla ostvarena je dvama velikim događajima: utjelovljenjem i drugim dolaskom. Oscar Cullmann ovu pobjedu u dva koraka ilustrira analogijom pobjede saveznika nad nacističkom Njemačkom. [2]Ova dva koraka u pobjedi poznati su kao Dan D i Dan V. Dan D je pobjeda poznata kao uspješno iskrcavanje saveznika na obalama Normandije, kojim je preokrenut tijek rata. Premda je još preostalo mnogo ogorčenih bitaka prije konačne kapitulacije njemačke vojske, odlučni je udarac zadan i tijek rata preokrenut. Dan V prikazuje formalnu predaju njemačke vojske i proslavljanje pobjede koje je uslijedilo.
Svojim pobjedonosnim životom, smrću i uskrsnućem Krist je zadao odlučan udarac Sotoninom kraljevstvu (Dan D). Pavao to kaže ovako: “Razoruža Poglavarstva i Vlasti i javno ih izloži ruglu vodeći ih u pobjedonosnoj povorci pobijeđene njime.” (Kološanima 2,15) Od Pedesetnice svijetu se naviješta Evanđelje o Božjem kraljevstvu i sve veći broj ljudi oslobađa se od Sotonine vlasti da bi prešao u Kristovo kraljevstvo. Premda je Sotona pretrpio odlučujući poraz, on još uvijek nije uništen. Njegove su sile još uvijek prisutne među nama. Mržnja, nasilje, zločin, progonstvo i ratovi još uvijek su bolna svakidašnjica. Zato je potrebno da se Krist vrati i “položi svoje neprijatelje pod svoje noge [Dan V]. Neprijatelj koji će posljednji biti uništen jest smrt.” (1 Korinćanima 15,25.26)
Neprijatelj Božjeg kraljevstva duhovni je neprijatelj koji utječe na ljudski um i postupke. Konačna pobjeda protiv ovih demonskih sila može biti izvojevana samo izravnom božanskom intervencijom. Svrha je Kristova povratka otkriti svoju skrivenu moć uništenjem svih oblika zla i zlikovaca te uspostavljanje vječnog Kraljevstva mira i pravednosti.
Okupljanje otkupljenih
Višeput tijekom svoje službe Krist je objavio da će primarni razlog Njegova povratka biti okupljanje sve Njegove otkupljene djece (Matej 24,31; 25,32-34) tako da, kako je Isus rekao, “vi budete gdje sam ja” (Ivan 14,3). To što je Kristu toliko stalo do našeg društva da se želi vratiti po nas, trebalo bi biti razlog
da nam srce poskakuje od radosti na pomisao da ćemo biti s Njim. Kristov povratak je toliko tijesno povezan s okupljanjem spašenih da Pavao u jednom dahu govori o dolasku “našega Gospodina Isusa Krista i za naše skupljanje oko njega” (2 Solunjanima 2,1).
Nemoguće je zamisliti kako će to biti veličanstveno kad se otkupljeni iz svih vremena okupe oko Spasitelja. Kao što je Krist poslao svoje sljedbenike da svjedoče “sve do kraja zemlje” (Djela 1,8), tako će poslati svoje anđele “i skupiti svoje izabranike od četiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba” (Marko 13,27). Nijedan vjernik neće biti izostavljen. Pri posjetu nekog državnika malo njih može imati čast da mu izrazi dobrodošlicu. A prigodom Kristova dolaska svaki vjernik koji je ikada živio, bio mlad ili star, obrazovan ili neobrazovan, bogat ili siromašan, crn ili bijel, sudjelovat će u velikoj proslavi dolaska.
Samuele Bacchiocchi
(Znaci vremena 1/2005, Zagreb)
- [1]Vidi sedmo poglavlje, “The Nature and Function of the Advent Signs” u Samuele Bacchiocchi, The Advent Hope for Human Hopelessness (Berrien Springs, Mich., 1994).
- [2]Oscar Cullmann, Salvation in History, prijevod S.
G. Sowers (New York, 1967), str. 84.