„Kad bih morao s tobom umrijeti – uvjeravao je još više Petar – sigurno te ne bih zatajio!“ (Marko 14,31)
Razlog zašto su mnogi Kristovi samozvani učenici zapadali u bolne kušnje krije se u tome što nisu temeljito poznavali sebe. Upravo je na tom području i Petar bio stavljen na teški ispit od strane neprijatelja. Kada bismo mogli shvatiti svoje slabosti, vidjeli bismo da trebamo učiniti mnogo za sebe da bismo svoje srce stavili u silnu Božju ruku. Povezujući svoju bespomoćnu dušu s Kristom, mi bismo nadoknadili svoje neznanje Njegovom mudrošću, svoju slabost Njegovom snagom, svoju nemoć Njegovom trajnom moći. …
Zapazite smjer kojim je Petar pošao. Njegov pad nije bio trenutačan, već postupan. Išao je korak po korak, sve dok se jadni, grešni učenik nije odrekao svojega Gospodina zaklinjući se i preklinjući. …
Oglašavanje pijetla podsjetilo je Petra na Kristove riječi, i iznenađen i pogođen, okrenuo se i pogledao svojega Učitelja. U tom trenutku i Isus je pogledao Petra koji je, vidjevši taj žalosni pogled u kojem su se sjedinjavali sućut i ljubav, shvatio sebe. S neočekivanom živahnošću u njegovo su se sjećanje vratile njegove samouvjerene riječi: „Ako se doista i svi pokolebaju … ja ipak neću.“ (Marko 14,29) „Ja sam spreman s tobom i u tamnicu i u smrt ići.“ (Luka 22,33) Ipak se odrekao svojega Gospodina zaklinjući se i preklinjući. …
Međutim, Petar nije ostavljen bespomoćan. Pogled koji mu je Krist uputio unio je zraku nade u srce zabludjelog učenika. U njemu je Petar pročitao poruku: »Petre, žao mi je tebe. Budući da ti je žao i da se kaješ, opraštam ti!« Dok je Petrova duša prolazila kroz to duboko poniženje, kroz strašnu borbu sa sotonskim silama, sjetio se Kristovih riječi: „Ali ja sam molio za te“ (Luka 22,32), i one su mu zazvučale kao dragocjeno obećanje. …
U Petrovom padu vidimo svoj osobni slučaj. Isto onako kao što je Petar učinio, mnogi takozvani pripadnici Božjeg naroda koji drže Božje zapovijedi, sramote svojega najboljeg Prijatelja i izlažu Ga porugama – Onoga koji ih može spasiti. Međutim, Bog može vratiti k sebi sve one koji su Ga osramotili svojim nebiblijskim načinom ponašanja.
Petar je sagriješio usprkos svjetlu i znanju, usprkos velikim i uzvišenim prednostima. Upravo je samopouzdanje prouzročilo njegov pad, i to isto zlo i sada djeluje u ljudskim srcima. Mi možemo imati namjeru da činimo što je pravo, ali ćemo skoro sigurno pogriješiti ako ne budemo stalni učenici u Kristovoj školi. Naša je jedina sigurnost da hodimo ponizno pred Gospodinom. (Youth’s Instructor, 15. studenoga 1898.)