„Da jednodušno jednim ustima slavite Boga, Oca Gospodina našega Isusa Krista.“ (Rimljanima 15,6)
Svaki muškarac i svaka žena koji pripadaju istinskim sljedbenicima Isusa Krista, pokazat će da više od svega vole Boga. … Mi smo Njegova stvorenja, djelo Njegovih ruku, i On po pravdi ima pravo na naše poštovanje, čast i ljubav. …
U želji da nas uzdigne i oplemeni, Bog nam je iz ljubavi dao mjerilo poslušnosti. U strašnom veličanstvu, usred munja i gromova, On je s brda Sinaja objavio svojih Deset svetih propisa. …
Bog poznaje beznadno stanje grešnika. Gledao je sa žalošću ovaj svijet koji je stalno postajao sve gori i grešniji. On nije mogao promijeniti svoj Zakon da bi izišao ususret našim nedostacima jer je rekao: „Neću povrijediti Saveza svojega i neću poreći obećanja svoga.“ (Psalam 89,35) Ali u svojoj velikoj ljubavi prema ljudskom rodu, u svojoj želji da ne snosimo sami kaznu za svoje prijestupe, već da budemo uzdignuti i oplemenjeni, On je „dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni“ (Ivan 3,16). Krist je skinuo svoje kraljevsko ruho i došao na Zemlju sa silom da pobijedi grijeh. On je kao čovjek živio po Božjem zakonu da bismo i mi, imajući dijela u Njegovoj božanskoj naravi, mogli živjeti po tom Zakonu. …
Pred nebeskim svemirom, pred palim anđelima i pred onima koje je došao spasiti, Krist je živio po Božjem zakonu. Svojom vrhunskom poslušnošću njegovim zahtjevima, On ga je uzdignuo i ojačao. Svojom neporočnošću, dobrotom, dobročinstvima, odanošću, i gorljivošću za Božju slavu, svojom nenadmašnom ljubavlju prema drugima, On je objavio savršenstvo Zakona. Svojim neokaljanim životom On je otkrio Njegovu izuzetnost. …
Poslušnost mora proizlaziti iz srca. Kod Krista je to bilo djelo srca. … Ako se približimo Bogu, neiscrpnom Izvoru snage, doživjet ćemo ispunjenje obećanja: „Molite i … primit ćete.“ (Matej 7,7.8) …
I kao što je Krist kao čovjek živio po Zakonu, možemo i mi ako se uhvatimo za ruku Jakoga koji nam daje snagu. Kada shvatimo da sami ne možemo učiniti ništa, primit ćemo mudrost s visine, proslaviti i uzdići Boga. I dok gledamo Gospodnju slavu, „preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju“ (2. Korinćanima 3,18). (Signs of the Times, 4. ožujka 1897.)