„Tako čuvaj nedužnost i vježbaj se u pravdi, jer će čovjeku mira ostati potomstvo.“ (Psalam 37,37)
Kristov mir nije neobuzdano, neukrotivo stanje koji se iskazuje bučnim riječima i tjelesnim pokretima. Kristov mir je mir razuma i on ne navodi one koji ga imaju da iskazuju znakove fanatizma i nastranosti. To nije neki nejasni nagon, već zračenje od Boga. Kada Spasitelj udijeli svoj mir nekoj duši, njezino srce bit će u savršenom skladu s Božjom riječju, jer se Duh i riječ slažu. Gospodin uzdiže svoju Riječ u svim svojim postupcima prema ljudima. To je Njegova volja, Njegov glas koji im se otkriva, jer On nema nikakvu novu volju, nikakvu novu istinu osim svoje Riječi koju otkriva svojoj djeci. Ako, dakle, steknete neko ugodno iskustvo koje nije u skladu s izraženim smjernicama iz Božje riječi, trebate posumnjati u njega; jer njegovo podrijetlo nije odozgo. Kristov mir nastupa upoznavanjem s Isusom kojeg otkriva Biblija.
Ako se sreća traži u nekom drugom izvoru a ne u božanskom, ona će biti isto tako promjenjiva kao što se promjenjive okolnosti mogu mijenjati, ali je Kristov mir stalan i trajan. On ne ovisi ni o kakvim okolnostima u životu, o veličini svjetovnih dobara ili broju zemaljskih prijatelja. Krist je izvor žive vode, a sreća i mir koji dobivamo od Njega nikada neće iznevjeriti jer je On izvor života. Oni koji se uzdaju u Njega mogu reći: „Bog nam je zaklon i utvrda, pomoćnik spreman u nevolji.“ (Psalam 46,2)
Mi se imamo razloga neprestano zahvaljivati Bogu zato što je Krist svojom savršenom poslušnošću ponovno stekao Nebo koje je Adam izgubio svojom neposlušnošću. Adam je sagriješio, a Adamovi sinovi dijele njegovu krivnju i njezine posljedice; ali Isus je uzeo Adamovu krivnju i sva Adamova djeca koja dođu Kristu, drugom Adamu, mogu izbjeći kaznu za prijestup. Isus je ponovno stekao Nebo za nas, položivši ispit koji Adam nije uspio položiti, jer je On bio savršeno poslušan Zakonu i svi oni koji pravilno razumiju plan spasenja uvidjet će da se ne mogu spasiti ako nastave kršiti Božje svete propise. Oni moraju prestati kršiti Zakon, moraju se osloniti na Božja obećanja koja su nam Kristovim zaslugama postala dostupna.
Naša se vjera ne smije oslanjati na ljudske sposobnosti, već na Božju silu. … Krist mora postati naša Sila i naše Utočište. … Čista, živa vjera ogleda se u poslušnosti svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih. (Signs of the Times, 19. svibnja 1890.)