Po čemu je kršćanstvo različito?

Može li kršćanstvo ponuditi nešto više i bolje od drugih religija? Može biti da u drugim religijama postoje istovjetne duhovne vrijednosti koje moralno podižu ljude i koje prožimaju sljedbenike konceptima i prednostima sličnim onima u kršćanstvu.

Dakako, kršćanstvo je religija koja se potpuno razlikuje od ostalih. Kršćanstvo nije izraz čovjekovog traženja Boga; ono je ishod Božjeg traženja čovjeka.

Prema apostolu Pavlu Bog želi “da se svi ljudi spase”, i dođu “do potpune spoznaje istine”. (1. Timoteju 2,4) Bog je poslao svoga Sina Isusa Krista na svijet da spasi čovjeka. Vjera u Njega vodi u spasenje. (Ivan 3,16.17)

Kršćanstvo je glas jedinoga Gospodina svega čovječanstva koji je došao na svijet, sudjelovao u najsvečanijim događajima u povijesti, umro na križu i uskrsnuo da bi sve ljude pomirio s Bogom. On je jedini koji može ponuditi nešto takvoga.

Druge religije mogu biti vrlo zatvorene i popustljive. Hinduizam je poznat kao najzatvorenija religija. Budizam se ponosi što je snošljiv prema drugim vjerskim sustavima. Ali kršćanstvo je isključivo: ono nudi spasenje ni u jedno drugo ime osim u ime Isusa Krista.

U čemu leži nenadmašivost kršćanstva?

Kršćanstvo nije posebno samo po tome što nudi spasenje. To čine i druge svjetske religije. Međutim, oblik spasenja i osnova na kojoj ono počiva čini ponudu kršćanstva posebnom u nekoliko pogleda:

1. Spasenje je u kršćanstvu Božji dar, a ne nagrada za učinjena djela. (Efežanima 2,9) Čovjek ne traži Boga; Bog traži i nalazi čovjeka. Spasenje koje On nudi dostupno je svima, ne za novac već potpuno besplatno. (Izaija 55,1) Bog ga daje besplatno. (Rimljanima 6,23)

2. Spasenje što ga nudi kršćanstvo utemeljeno je na pravdi i ljubavi. Bog ne daje milost na račun pravde. Pravda i milost moraju se sresti onako kao što se to dogodilo na golgotskom križu. Bog mora riješiti i problem grijeha, jer u spašavanju čovjeka Božja svetost i sustav Božje pravde ne poznaju nikakav kompromis.

3. Spasenje je oslobođenje od kazne za grijeh, kao i od njegove uništavajuće sile. Spasenje u budizmu znači oslobođenje od patnji, a u hinduizmu oslobođenje od neznanja. Spasenje u Isusu Kristu odnosi se na dublje uzroke svih patnji i neznanja. Krist je svojom smrću na križu izmirio dug i platio kaznu umjesto nas. Osuda je uklonjena. Spoznaja o tome pretvara se u oslobađajuće iskustvo već sada u životu ovdje na Zemlji. (Rimljanima 5,1; 8,1)

To je osnova istinitog spasenja. Ono utječe na vjernikov život u sadašnjosti. Prisutnošću Svetog Duha i Njegovom silom vjernik se osposobljava za življenje na drugi, novi način. (Galaćanima 5,16-18) Vjernik koji je sjedinjen s Kristom, već sada postaje novi stvor. (2. Korinćanima 5,17) On ima i pokretač i silu da se suoči s novom budućnošću.

Ono što nude druge religije najčešće se sastoji u izravnavanju dugova iz prošlosti uz pomoć darova ili djela pomirenja, ali za jasniju budućnost ne postoje nikakvi ohrabrujući izgledi. Spasenje u Kristu je drukčije.

4. Spasenje u Kristu obuhvaća cijelog čovjeka — i njegov um, i duh, i tijelo. Svaki dio našeg života zahvaćen je propašću, i stoga spasenje mora doprijeti do svakog dijela i obnoviti ga. (1. Solunjanima 5,23) Ova je spoznaja u najboljem skladu s riječima apostola Pavla: “Preobličavajte se obnovom svoga uma…” (Rimljanima 12,2)

5. Spasenje o kojem govori kršćanstvo jest i sadašnje i buduće.

Druge religije prenose spasenje isključivo u budući život. Iskustvo spasenja u kršćanstvu počinje sada.

Budizam i hinduizam imaju svoj nauk o reinkarnaciji. Kad se čovjek “preseli” iz ovog života, on nikada ne može biti siguran da će drugi život biti bolji. Taj život može biti gori ili bolji, i prije nego što čovjek dostigne svoje konačno odredište (nirvanu) on je možda prošao kroz tisuće reinkarnacija; pa čak i u “nirvani” čovjekovo je biće stopljeno u jednu univerzalnu dušu. Ono gubi svoj identitet, slično kišnoj kapi u oceanu. Za tijelo ne postoji spasenje, a osobnost i identitet nestaju.

Krist nudi spasenje cjelokupnog bića; ono će očuvati svoju osobnost i vlastitost, i sve je to ostvarivo u ovom životu. (1. Ivanova 5,12.13)

6. Spasenje u Kristu omogućuje svakom pojedincu da se na novi način poveže s društvom i okolinom, u čemu nalazi sebe samoga. Spasenje ne znači povlačenje iz svijeta u izdvojenost; u njemu ne postoji strah od “kontaminacije”. Baš suprotno, čovjek dolazi do nove spoznaje o svom mjestu i ulozi u društvu. Nalog: “Ljubi Gospodina Boga svoga… i bližnjega svoga kao samoga sebe” (Matej 22,37-39) ima sveukupni društveni značaj i obvezu. Na pitanje: “Jesam li čuvar svog brata?” — kršćanski odgovor je u najodređenijem smislu: “Da, svakako!” Čovjek koji je spašen u Kristu hrabro se suočava s neizbježnom i najtežom stvarnošću svijeta u kome živi.

Kršćanstvo doista nudi više i bolje od drugih religija — njegova se ponuda odnosi na sadašnjost i budućnost.

Spasenje u Kristu jedinstveno je i neusporedivo!

Dr. Jan Paulsen

Leave a Comment