„Ta ti si narod posvećen Jahvi, Bogu svome; tebe je Jahve, Bog tvoj, izabrao da među svim narodima koji su na zemlji budeš njegov predragi vlastiti narod.“ (Ponovljeni zakon 7,6)
Krist je izgovorio ove riječi zaogrnut stupom od oblaka i dao Mojsiju koji ih je prenio izabranom Božjem narodu. Bog nije ostavio svijet bez svjedočanstva. On ima svoj odani, izabrani narod. Oni ovaj svijet nisu proglasili svojim domom, već se nalaze ovdje da svjedoče za Boga, i dokle god bude trajalo vrijeme kušnje, ovi vjerni glasnici objavljivat će svoje živo svjedočanstvo. …
Bog je moćnim klinom istine izdvojio svoj narod iz kamenoloma ovoga svijeta i prenio ga u svoju radionicu. Ovdje ga je veliki Umjetnik mogao uspješno obraditi svojim dlijetom i čekićem, uglačati ga za mjesto u svojem kraljevstvu. On više ne izgleda kao masa iz koje je bio izvađen, već stoji kao plemeniti stup koji će biti uporabljen na slavu Bogu.
Buduća slava posvojenih Božjih sinova i kćeri sada se još ne raspoznaje. Svijet im se ruga i prezire ih. Međutim, oni uživaju naklonost boljega svijeta nego što je ovaj, nebeskoga.
Božja riječ, onako kako je napisana, temelj je naše vjere. To je sigurna riječ proroštva i zahtijeva bezuvjetnu vjeru svih koji tvrde da u nju vjeruju. Ona je vjerodostojna jer u sebi sadrži dokaz da je božanskog podrijetla. …
Što smo mi koji tvrdimo da smo jedno s Kristom? „Mi smo Božji suradnici.“ (1. Korinćanima 3,9) Između vjernika i nevjernika uvijek će postojati isti sukob koji je postojao između Krista i onih koji su Ga odbacili. Oni koji su sudjelovali s Kristom u Njegovim stradanjima, sudjelovat će s Njim i u Njegovoj slavi. Međutim, oni koji su ovdje izbjegli križ, odriču se Onoga koji ih je otkupio po neusporedivoj cijeni, i u dan suda i On će se njih odreći. Mnogi, mnogi, pogrešno prikazuju Krista i odriču Ga se svojim sniženim mjerilima kršćanstva. Oni koji istinski vjeruju u Krista pokazat će svoju vjeru u plemenitom životu i pobožnim razgovorima. Radeći kao što je Krist radio, oni će pokazati da su posvojenici u nebesku obitelj. O takvima Bog kaže: „U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih.“ (Izaija 57,15) (Signs of the Times, 2. lipnja 1898.)