„Pisano je: ’Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.’“ (Matej 4,4)
Krist se odupro neprijateljevoj kušnji oružjem kojim se može poslužiti svaki vojnik Kristovog križa: „Pisano je.“ (Matej 4,7) Gdje? U Starome i Novome zavjetu! Ovim riječima trebamo obraniti sebe i opominjati druge otvarajući im Riječ života.
Mnogi nikada nisu shvatili da nedjelja nije dan odmora iz četvrte zapovijedi. U svojoj lukavosti Sotona je prikrio tu činjenicu pa je jedan obični dan prikazao kao posvećen kako bi cijeli svijet zbog prekršaja postao kriv pred Bogom. Mnogi su u potpunom neznanju i nisu uopće svjesni da ne drže četvrtu zapovijed. Zato je bitno da svi potraže istinu u božanskom Priručniku gdje mogu vidjeti što kaže Gospodin o tom pitanju. Ljudi puno govore, ali mi ne možemo graditi svoju vjeru na riječima bilo kojeg čovjeka. Postoje dvije strane u ovom pitanju. Bog nebeski objavljuje svoj Zakon, a Sotona uzdiže svoj lažni dan odmora.
Nedjelja je dijete pale Crkve. Ona se njeguje i čuva u protestantskom svijetu kao istinski Gospodnji zahtjev; ali ona nema temelja u Božjoj riječi. Kršćanski svijet stavljen je na ispit svojim odnosom prema ovom pitanju. Bog pokreće ljude da istražuju Pisma i potraže dokaze koji potvrđuju nedjelju. Oni koji istražuju sa željom da nađu istinu, uvidjet će da su se u prošlosti oslanjali na predaju i da su prihvatili ustanovu pale Crkve.
Mi smo odgovorni za svjetlo koje nas obasjava. Božje zapovijedi i vjera Isusova stavljaju nas na ispit. Ako smo vjerni i poslušni, Bog će se radovati i blagoslovit će nas kao svoj izabrani, posebni narod. Kada se savršena vjera i savršena ljubav i poslušnost umnože djelujući na srca Kristovih sljedbenika, oni će imati snažan utjecaj. Iz njih će blistati svjetlo rastjerujući tamu oko njih, oplemenjujući i uzdižući sve koji se nađu u području njihovog utjecaja, dovodeći u spoznaju istine sve koji žele biti prosvijetljeni i krenuti skromnim putem poslušnosti.
Veliki blagoslovi obećani su onima koji svetkuju Božji dan odmora – subotu. (Review and Herald, 13. srpnja 1897.)