„Ne spada na vas – odgovori im – da uznate vrijeme i priliku koje je Otac odredio svojom vlasti.“ (Djela 1,7)
Učenici nisu mogli znati vrijeme Kristovog drugog dolaska, ali je ipak bilo i nečega što su trebali razumjeti, naime da trebaju primiti silu pošto Sveti Duh dođe na njih i postanu svjedoci za Krista. Sva njihova goruća radoznalost da saznaju određeno vrijeme mogla je biti samo ukorena. Nije dano ni nama da to znamo i zato ne trebamo biti radoznali da saznamo ono što nam Gospodin nikada nije povjerio, već zadržao za sebe, što je ostavio neotkriveno. Međutim, pokazano nam je izlijevanje Njegovog Duha; Njega možemo očekivati s povjerenjem i u obilnoj mjeri; jer bez ove nebeske sile ne možemo učiniti ništa za spasenje duša. Zbog kratkoće ljudskog života, svaka prilika mora biti iskorištena kako bi se duše obogatile istinama Evanđelja.
Budući da se vrijeme brzo završava, trebamo imati na umu duhovnost Zakona i potpunu beskorisnost besadržajne, ceremonijalne poslušnosti zapovijedima koja je uključena u formalističku religiju. Treba uzdignuti vječna načela istine. Sveti i očinski Božji karakter treba objaviti svima. Naša obveza u našem svakidašnjem djelovanju treba biti jasno obznanjena kako bismo mogli shvatiti svoj odnos prema Bogu i odnos prema bližnjima, jer se moramo brinuti o dušama kao oni koji će morati položiti račun. Moramo objavljivati ljudima ne ljudske misli, ne njihove planove i zaključke, već Božju milost u daru Njegovog Jedinorođenog Sina, da nijedan koji u Njega vjeruje ne pogine, nego da dobije život vječni. Mi trebamo uzdizati Isusa kako bi On mogao k sebi privući ljude. …
Kako im je teško shvatiti nužnost neprekidne molitve, iskrenog pokajanja, izgradnje sve savršenijeg i savršenijeg karaktera koji je sol kršćanskog iskustva i dokaz djelovanja Svetoga Duha na srce! Sveti Duh treba prosvijetliti, obnoviti i posvetiti dušu. …
Obavimo sada njihovu dužnost radeći aktivno s Isusom Kristom. Predstavljajte Krista svojim primjerom kršćanske pobožnosti kako bi se Kristova milost mogla očitovati onakva kakva jest – uzvišena, privlačna, skladna i uvijek dosljedna. Život ukrašen svetošću nije život besposlenog razmišljanja, već život ispunjen ozbiljnim radom za Učitelja, čije svjetlo blista sve jače i jače dok ne svane savršeni dan. (General Conference Bulletin, 4. tromjesečje 1896., str. 764,765)