„Neka svatko ispita samog sebe.“ (1. Korinćanima 11,28)
Ovaj svijet je pripremna škola, a veliki životni cilj treba biti priprema za slavne stanove koje je Isus otišao pripremiti. Imajmo na umu da je ovo osobno djelo pripreme. Mi se ne spašavamo kao skupina. Neporočnost i odanost jednoga ne može nadoknaditi nedostatak tih osobina u životu drugoga. Svaki slučaj mora biti zasebno ispitan. Za svakoga od nas treba se ustanoviti je li bez mane ili ljage ili čega takvoga.
Mi živimo u velikom stvarnom Danu pomirenja. Isus je sada u nebeskom Svetištu i obavlja službu pomirenja za grijehe svojega naroda, a sud nad pravednima obavlja se već skoro četrdeset godina (pisano u svibnju 1884. godine). Kada će slučajevi živih naći pred sudom, mi ne znamo; ipak znamo da živimo u vrijeme završnih prizora povijesti Zemlje ili, možemo slobodno reći, na samoj granici vječnoga svijeta. Važno je da se svatko od nas upita: Postoje li neki nedostaci u mojem karakteru i jesam li toliko zaslijepljen nedostacima, običajima i mišljenjima svijeta da mi grijeh ne izgleda tako duboko uvredljiv za Boga kao što uistinu jest? Sada nije vrijeme da naše misli budu zaokupljene onim što je na Zemlji, da samo povremeno mislimo o Bogu i da se samo površno pripremamo za zemlju u koju putujemo.
Na simbolički Dan pomirenja, svi su Izraelci morali ispitivati svoju dušu pred Gospodinom. Nisu trebali ispitivati duše drugih, već se taj čin odvijao između Boga i pojedinca. Isto takvo djelo samoispitivanja i poniznosti zahtijeva se sada od svakoga od nas. … Dragocjeni, zlatni trenuci koje treba provoditi u unutarnjem ukrašavanju krotkim i smjernim duhom uzaludno prolaze u pokušajima ukrašavanja odjećom i drugim bezvrijednim, nebitnim sitnicama. …
Mi živimo u važnom vremenu, izrazito bogatom zbivanjima. Mi smo skoro stigli kući. Uskoro će nam se mnogi stanovi koje nam je naš Spasitelj otišao pripremiti, pojaviti pred očima. … Već sada se u našem srcu treba širiti neizreciva radost i neiskazani mir pun slave, jer ćemo uskoro, prigodom Kristovog dolaska, dobiti u ruke nagradu koja nas čeka na kraju kršćanske utrke i imat ćemo priliku u njoj uživati u svim beskrajnim vjekovima vječnosti. (Signs of the Times, 29. svibnja 1884.)