„Tražite od Jahve dažda u vrijeme proljetno! Jahve stvara munje i daje kišu; čovjeku kruh daje, a stoci travu.“ (Zaharija 10,1)
Na istoku je rana kiša padala u vrijeme sjetve. Bila je potrebna da bi sjeme moglo proklijati. Pod utjecajem blagotvornih pljuskova pojavljivala se nježna klica. Kasne kiše, koje su padale negdje pri kraju sezone, činile su da zrno sazri, da se pripremi za srp. Gospodin se poslužio ovim događajima u prirodi da bi nam prikazao djelovanje Svetoga Duha. Kao što su rosa i kiša padale kako bi sjeme najprije proklijalo, a zatim sazrelo za žetvu, tako se i Sveti Duh daje da unaprijedi, iz jednog razdoblja u drugo, razvoj duhovnog rastenja. Sazrijevanje zrna prikazuje završavanje djela Božje milosti u duši. …
Kasna kiša koja čini da sazri zemaljska žetva, prikazuje duhovnu milost koja priprema Crkvu za dolazak Sina Čovječjega. Međutim, ako nije bilo rane kiše, neće biti ni života; zelena stabljika neće ni izrasti. Ako rane kiše nisu obavile svoje djelo, kasne kiše ne mogu dovesti zrno do sazrijevanja, do savršenstva. …
Djelo koje je Bog započeo u ljudskom srcu dajući mu svoje svjetlo i znanje, mora neprekidno napredovati. Svi moramo shvatiti svoje potrebe. Srce mora biti ispražnjeno od svake nečistoće i očišćeno za useljenje Svetoga Duha. Upravo su se priznavanjem i odbacivanjem grijeha, ozbiljnom molitvom i osobnim posvećenjem Bogu, prvi učenici pripremili za izlijevanje Svetoga Duha na Pedesetnicu. Isto djelo, samo u većem opsegu, treba biti obavljeno sada. …
Samo će oni koji žive po svjetlu koje su primili, dobiti veće svjetlo. Ako svakoga dana ne napredujemo u razvijanju aktivnih kršćanskih vrlina, nećemo prepoznati izlijevanje Svetoga Duha u kasnoj kiši. On može padati na srca svuda oko nas, ali mi Ga nećemo ni prepoznati ni primiti.
Ni u jednom trenutku svojega života ne možemo se lišiti pomoći Onoga koji nas osposobljava da učinimo prvi korak. Blagoslovi primljeni u vrijeme rane kiše potrebni su nam sve do kraja. (Review and Herald, 2. svibnja 1897.)