„Gospodar reče sluzi: ’Iziđi na putove i među ograde i natjeraj svijet da dođe da mi se napuni kuća!’“ (Luka 14,23)
Neki čovjek koji je zajedno s Kristom bio pozvan na gozbu u dom jednoga od vodećih farizeja, i koji je čuo Krista kako govori o dužnosti onih koji su primili Božje blagoslove, uskliknuo je pun samozadovoljstva: „Blago onomu koji bude na objedu u kraljevstvu Božjem!“ (Luka 14,15) Pokušao je misli sudionika gozbe udaljiti od njihove praktične dužnosti, ali je umjesto toga stvorio priliku Isusu da iznese kratku usporedbu koja je imala duboko značenje i koja je mnogo jasnije objavila narav i vrijednost prednosti koje su uživali u tom trenutku. …
Krist je poslao pozive za gozbu koju je pripremio uz velike izdatke. Poslao je svojega Svetoga Duha da djeluje na misli poroka i svetih ljudi u prošlosti koji su uputili Njegovom izabranom narodu poziv na bogatu evanđeosku gozbu. … Čovjek koji je pokušao skrenuti misli gostiju govorio je s velikom sigurnošću, kao da je mislio da će sigurno jesti kruh u Božjem kraljevstvu. Međutim, Isus je upozorio njega i sve ostale na opasnost od odbacivanja sadašnjeg poziva na evanđeosku gozbu. …
Gospodin je svoj poziv prvo poslao svojem izabranom narodu, ali je taj narod prezreo i odbacio Njegove izaslanike. Koliko su prazni, koliko besmisleni bili izgovori koje su ponudili; ali jesu li izgovori muškaraca i žena u ovo vrijeme razumniji od izgovora ljudi koji su živjeli u Isusovo vrijeme?
Neki od pozvanih objašnjavali su: »Molim te ispričaj me! Ako bih došao, susjedi bi mi se rugali i možda bi me ismijavali, a ja ne želim žalostiti svoje susjede!« … Drugi su se izgovarali da moraju platiti za svoju zemlju ili da se moraju pobrinuti za svoje zemaljske probitke; sve snage njihovog uma, duše i tijela bile su zaokupljene njihovim zemaljskim poslovima. …
Dragocjena poruka u ove posljednje dane stigla je i do nas. … Poziv je upućen: „Dođite, već je sve gotovo!“ (Luka 14,17) …
Krist je založio svoj život da bi otkupio svoj narod i On želi da se Njegov narod okrene uzvišenijim, vječnim potrebama. (Review and Herald, 5. studenoga 1895.)