„Uđi u veselje gospodara svoga!“ (Matej 25,21)
Iako su učenici gledali visoko prema nebu sve dok njihov Gospodin nije nestao iz njihovog vida, nisu vidjeli da se anđeli okupljaju oko svojega voljenog Zapovjednika. Isus je poveo mnoštvo zarobljenika koji su ustali iz svojih grobova prigodom Njegovog uskrsnuća. Cijela ta slavna skupina približavala se vratima vječnoga grada i anđeli su zapjevali: „Podignite, vrata, nadvratnike svoje, dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!“ (Psalam 24,7) Anđeli koji čuvaju vrata odgovaraju: „Tko je taj Kralj slave?“ (Psalam 24,8) Anđeli iz pratnje odvraćaju: „Jahve nad Vojskama – on je Kralj slave!“ (Psalam 24,10) Slavna povorka ulazi, anđeli se klanjaju u obožavanju pred Gospodinom slave, ali ih On odvraća. Prije nego što će im dopustiti da Ga slave, morao se uvjeriti da je Njegova žrtva za grešni rod prihvaćena pred Ocem. Morao je znati je li cijena plaćena za otkupljenje izgubljenih bila dovoljna da ih otkupi od sile grijeha i groba. … Usred sjaja dvorova slave, usred deset tisuća puta deset tisuća i tisuća tisućâ onih koji su čekali da stave svoje krune pokraj Njegovih nogu, On nije zaboravio one koje je ostavio na Zemlji koji se bore s protivljenjem, ukorima i ruganjem. Pošto ga je Otac osvjedočio da je otkupnina prihvaćena, On ima zahtjev za one koji vjeruju u Njega i slijede Njegove stope: „Oče, htio bih da oni koje si mi dao budu gdje sam ja, zajedno sa mnom, da promatraju slavu koju si mi dao, jer si me ljubio prije postanka svijeta.“ (Ivan 17,24) Zahtijevao je da i Njegovi učenici uđu u Njegovu slavu i da konačno i vjerni Gospodnji svjedok može ćuti radosne riječi: „Uđi u veselje gospodara svoga!“ (Matej 25,21)
Kad je završio i objavio svoj zahtjev, Otac je izdao zapovijed: »Svi anđeli Božji neka Mu služe!« A onda je pjesma radosti i ljubavi odjeknula nebeskim dvorovima: »Dostojno, dostojno, dostojno je Janje zaklano i živo, Pobjednik!« Taj isti Isus, kojega slave bezbrojne čete anđela, ponovno će doći, ispuniti svoje obećanje i primiti k sebi one koji Ga ljube. Zar i mi nemamo veliki razlog da slavimo i hvalimo Boga? … Ispunjenje naše nade je pred nama, vjerni će uskoro ući u radost svojega Gospodara. (Signs of the Times, 27. siječnja 1888.)