Evolucionisti bi se trebali pitati u čemu su pogriješili. Prema evolucijskom modelu života na Zemlji biljke i ljudi kao i sve životinje evoluirali su prirodnim procesima tijekom milijuna godina. Međutim, Gallupovo istraživanje provedeno u veljači 2001. pokazalo je da samo 12 posto odraslih Amerikanaca vjeruje da je život na našem planetu nastao potpuno nezavisno od božanske ili natprirodne intervencije.Isto je istraživanje naprotiv, pokazalo da 45 posto ispitanika vjeruje daje Bog stvorio ljude prije deset tisuća godina. A drugih 37 posto, premda se slažu da su se ljudi razvijali tijekom milijuna godina, vjeruju da Bog upravlja ovim procesom. To znači da je još prije nekoliko godina 82 posto Amerikanaca odbacivalo naturalistički, ateistički model podrijetla. I to unatoč činjenici da je isključivo evolucija kao objašnjenje podrijetla života više od pedeset godina naučavana u državnim školama.
Dajte negativnu ocjenu nastojanju evolucionista da obrazuju američku javnost.
Premda nisam ni biolog ni paleontolog, svjestan sam glavnih argumenata u prilog evolucije, a također sam i te kako svjestan snažnog utjecaja koji ovo gledište ima na glavne institucije našeg društva – obrazovne, vlast, znanost i druge. Međutim, unatoč svemu tome, pridružujem se onim ljudima, a ima ih gotovo pedeset posto, koji vjeruju u biblijski izvještaj – da je Bog u proteklih deset tisuća godina stvorio život na našem planetu. U ovom kratkom članku iznosim tri razloga koji su me naveli na ovaj zaključak.
Priroda pokazuje da mora postojati stvoritelj
Prvi razlog jest što priroda pokazuje da mora postojati netko tko ju je stvorio.
Zamislite da ste ratar 1893. godine. Jednog dana dok orete, čujete neku neobičnu buku na cesti. Trčite do ruba njive i s čuđenjem zurite u čudnu napravu koja se kreće cestom bez konjske vuče. štropoće i iza sebe diže oblake prašine. Pretpostavljam da bi vaša prva reakcija bila pitanje: “Tko je to načinio?”
To je pitanje sasvim razumljivo. Teško da bi netko očekivao kako je prvi automobil Henrvja Forda nastao sam od sebe. Isto je tako logično upitati — kad promatramo ruku, stablo ili nježni cvijet – tko je to načinio?
Tko je načinio ljudsko oko? Uho? Tko je načinio mozak, organ koji je beskrajno složeniji od najsloženijeg računala? I što znanost više ponire u prirodu, to više otkriva njezinu složenost. Danas, primjerice, znamo da je naša DNK složena od 3,1 milijarde kemijskih “slova”. Suvremena pisma imaju tridesetak slova koja beskrajno kombiniramo da stvorimo riječi, rečenice, članke i knjige. Ovaj članak, recimo, ima blizu 8000 slova složenih u gotovo 1500 riječi. DNK abeceda ima samo četiri “slova” koja, kombinirana u bezbrojne “riječi”, upravljaju milijardama kemijskih reakcija koje se stalno odvijaju u svakoj pojedinoj stanici našeg tijela.
Nije čudo što danas i neki znanstvenici priznaju da život na našem planetu nije mogao nastati slučajno.
Problemi s evolucijom
Bez obzira na sve tvrdnje da evolucija “dokazuje” podrijetlo života na Zemlji, ona ima svoje neriješene probleme. Premda oni ne dokazuju vjerodostojnost teorije o stvaranju svijeta, logičan su razlog da se pitamo ima li evolucija sve odgovore kao što tvrdi. To je drugi razlog mojeg vjerovanja u stvaranje.
Jedan od tih problema jest nedostatak prijelaznih fosilnih oblika u geološkim slojevima. Teorija evolucije pretpostavlja da se život razvio bezbrojnim malim promjenama u živim organizmima. Prema tome, trebali bismo očekivati da ćemo među njima naći mnoge prijelazne oblike života ili “karike”; primjerice, između gmazova i sisavaca te između majmuna i čovjeka.
Te su karike nedostajale prije stotinu pedeset godina, kad je teorija o evoluciji bila u povojima. U ono vrijeme su evolucionisti pretpostavljali da će biti otkriveni u budućnosti. Međutim, među fosilnim nalazima još uvijek postoje velike praznine unatoč iskopavanjima vršenima tolike godine. Noviji fosili pojavljuju se nakon starijih oblika života u geološkim slojevima bez prijelaznih oblika.
Drugi problem za evolucioniste jest nedostatnost prirodne selekcije kao mehanizma za evoluciju složenih organizama. Do prirodne selekcije dolazi kad organizam mutacijom prenosi neku karakteristiku koja će mu dati prednost u preživljavanju. Tijekom niza naraštaja organizmi koji nasljeđuju tu karakteristiku lakše će preživljavati i davati više potomaka, dok će oni koji te karakteristike nemaju ugibati prije nego što su dosegli reproduktivno doba.
Ali mogu li ove zanemarive promjene, čak i kad se pomnože s milijunima godina, biti odgovorne za savršenu složenost živih organizama? Evolucionisti kažu: Da. Međutim, golema većina mutacija je štetna, a ne korisna. Svoju bih maštu morao protegnuti do krajnjih granica nerazumnosti da povjerujem kako je onih nekoliko korisnih mutacija moglo proizvesti toliki niz složenih životnih oblika koji danas postoje na našem planetu.
Naravno, važno je da kreacionisti priznaju kako i njihovo objašnjenje podrijetla ima problema. Spomenut ću samo dva.
Testovi kojima se mjeri starost Zemlje pokazuju daje naš svijet star nekoliko milijardi godina i da su fosili u zemlji stari nekoliko milijuna godina. To proturječi vrlo kratkom trajanju života na Zemlji i vjerojatno maloj starosti same Zemlje prema biblijskoj kronologiji. [1] Podaci u prilog velikoj starosti Zemlje i njezinih fosila jedan je od glavnih problema koji kreacionisti nisu bili u stanju zadovoljavajuće riješiti.
Drugi su problem dokazi općeg potopa do kojeg je došlo prije nekoliko tisuća godina. Diljem svijeta postoji mnoštvo dokaza o katastrofama i taloženju. Međutim, dosad dostupni podaci ne potvrđuju da je u nedavnoj prošlosti čitav svijet bio potopljen vodom. [2]
Pošten pristup zahtijeva da kreacionisti ne ukazuju samo na probleme teorije evolucije, već i da se suoče s problemima svojeg modela i odbiju prihvatiti pojednostavljene odgovore.
Autoritet Biblije
Važno je shvatiti da ni red u prirodi ni problemi s teorijom evolucije ne dokazuju da je Bog stvorio život na našem planetu unutar deset tisuća godina. Za takav odgovor moramo se obratiti Bibliji.
Ne mogu dokazati, na način kako dokazuje znanost, da Bog postoji ili da je Biblija Njegova objava. Ja prihvaćam Bibliju kao Njegovu riječ iz drugih razloga. Jedan od najvažnijih jest da ona točno opisuje ljudska bića kao sebična stvorenja koja ubijaju i vrše nasilje jedni nad drugima, progone one koji se ne slažu s njima i međunarodne nesporazume rješavaju užasnim ratovima.
Ali Biblija čini više od toga. Ona nudi djelotvorno rješenje. Bog mijenja našu sebičnost u ljubav i nudi nam nadu u vječni život u svijetu bez zla i patnje.
Biblijski nauk o grijehu i spasenju temelji se na izvještaju o stvaranju i padu u grijeh u knjizi Postanka. Prema Bibliji Bog je stvorio svijet i ljudska bića savršenima, a mi smo otad degenerirali fizički, duhovno i moralno. S druge strane evolucija naučava da svijet, uključujući i ljude u njemu, od nesavršenih početaka, postupno, sam po sebi, bez Božje pomoći, postaje sve bolji i bolji.
Zločini i terorizam tijekom prošlog stoljeća ne uvjeravaju me da je naturalističko rješenje ljudskih problema pravo rješenje. S druge strane, ustanovio sam da je biblijsko rješenje problema grijeha -mijenjanje ljudskih bića umno, emocionalno i duhovno, iznutra, doista djelotvorno. Djelotvorno je u mojem životu i životu milijuna drugih ljudi koji danas o tome svjedoče svojim životom.
Međutim, nedosljedno je prihvatiti ono što Biblija naučava o spasenju, a odbaciti ono što govori o stvaranju; prihvatiti Krista kao Spasitelja, a odbaciti Ga kao Stvoritelja. Kako Biblija može biti u zabludi kad se radi o podrijetlu grijeha, a u pravu kad se radi o oslobađanju od njega? Za mene imaju veliko značenje biblijski recepti za sretniji život danas i za vječni život u budućnosti, a toga bih se morao odreći kad bih prihvatio teoriju evolucije.
Svjestan sam da se moje vjerovanje u stvaranje prije nekoliko tisuća godina sukobljava s onim što tvrde dobro poznati autoriteti u današnjem svijetu. Međutim, nevjerojatna složenost prirode uvjerava me da na djelu mora biti nešto drugo osim nasumičnih sila koje djeluju same od sebe i da problemi povezani s teorijom evolucije pokazuju da ni ona nema sve odgovore. Svjestan sam i da ne mogu dokazati istinitost biblijskog izvještaja na način kako se danas nešto dokazuje. Moje vjerovanje u stvaranje svjestan je izbor zasnovan na prihvaćanju Biblije kao konačnog autoriteta o Božjoj moći nad prirodom.
Problemi kreacionizma i evolucije potiču me na skromnost. Oni mi pomažu da shvatim kako malo toga znam, kako malo zna naš ljudski rod i kako još mnogo toga trebamo naučiti.
Prije svega skromnim me čini činjenica da Stvoritelj svemira mora biti biće beskonačne mudrosti i sile. Biblija mi kaže da me je stvorio taj Bog i da je umro kako bi me spasio kad sam se pobunio protiv Njega. Zahvalan sam za ono malo što znam o svijetu. Uvjeren sam da On razumije ostalo. Ako se čini da On u nekim stvarima proturječi onome što sam primijetio, spreman sam čekati i učiti.
Ustanovio sam da je to najbolji način da budem kreacionist u svijetu u kojem dominira teorija evolucije.
Marvin Moore
- [1] Neki kreacionisti vjeruju da je Bog stvorio naš planet u davnoj prošlosti, a da je život stvorio prije kojih desetak tisuća godina. Drugi vjeruju da je Bog stvorio ovaj planet u isto vrijeme kad je stvorio život na njemu.
- [2] Nedavno, nasuprot milijardama godina starosti Zemlje, kako to tvrdi znanost.