“I živite u ljubavi kao što je i Krist vas ljubio i predao samoga sebe za nas kao prinos i žrtvu — Bogu na ugodan miris.” (Efežanima 5,2)
Ovo je bilo žrtvovanje života za nas da bismo mogli postati sve ono što On želi da postanemo — Njegovi predstavnici koji šire miomiris Njegovog karaktera, Njegovih čistih misli, Njegovih božanskih osobina koje je pokazao u svojem zemaljskom životu, da bi Ga i drugi mogli sagledati u Njegovom ljudskom obličju i … bili pokrenuti da požele postati slični Kristu — čisti, neokaljani, dostojni pred Bogom, bez mane, nedostatka ili bilo čega takvoga. (6BC 1118)
Kako je ozbiljno Isus obavljao djelo našega spasenja! Kakvu je odanost otkrivao Njegov život dok je uzdizao vrijednost palog čovjeka time što će svakoj pokajničkoj, vjernoj duši pripisati zasluge svoje neokaljane pravednosti! Kako je samo neumorno radio! U Hramu i u sinagogi, na gradskim ulicama, na tržnicama, u radionicama, na obali jezera, u brdima On je propovijedao Evanđelje i liječio bolesne. On je dao cijeloga sebe da bi mogao ostvariti plan spasonosne milosti. (HP 43)
Krist je ponudio svoje slomljeno tijelo da bi otkupio Božje nasljedstvo, da bi ljudima osigurao još jednu priliku. “Odatle slijedi da može zauvijek spasavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek živi da posreduje za njih.” (Hebrejima 7,25) Svojim besprijekornim životom, svojom poslušnošću, svojom smrću na križu na Golgoti Krist je posredovao za izgubljeni rod. A sada, ne samo kao obični molitelj, već kao Osvajač koji zahtijeva plodove svoje pobjede, Zapovjednik našeg spasenja posreduje za nas. Njegova žrtva je potpuna, i kao naš Posrednik On obavlja djelo koje je sam preuzeo podižući pred Bogom kadionicu koja sadrži Njegove prečiste zasluge i molitve, priznanja i zahvaljivanja Njegovog naroda. Namirisane mirisom Njegove pravednosti, one se uzdižu Bogu kao slatki miris. Žrtva je potpuno prihvatljiva, a pomilovanje pokriva sve prijestupe. (Isusove usporedbe, str. 101)