Božji neizrecivi Dar

19. 06. 2013.

“A hvala Bogu na njegovu neizrecivome daru!” (2. Korinćanima 9,15)

Otkrivenje Božje ljubavi prema čovjeku ima svoje središte u križu. Njegovo puno značenje jezik nije sposoban izgovoriti, pero ne može opisati, čovjekov um nije u stanju shvatiti. … Krist koji je razapet za naše grijehe, Krist koji je uskrsnuo, Krist koji se uznio na Nebo, to je nauk o spasenju koji trebamo naučiti i propovijedati.
“On, božanske naravi, nije se ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje lišio uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima. Kad postade kao čovjek, ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to do smrti na križu.” (Filipljanima 2,6-8) “Tko će ih osuditi? Isus Krist koji je umro — još bolje: koji je uskrsnuo — koji je s desne strane Bogu i koji posreduje za nas?” (Rimljanima 8,34) “Odatle slijedi da može zauvijek spasavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek živi da posreduje za njih.” (Hebrejima 7,25)
Ovdje je beskrajna mudrost, beskrajna ljubav, beskrajna pravednost, beskrajna milost, “dubina bogatstva, mudrosti i znanja Božjega” (Rimljanima 11,33).
Upravo preko tog dara, Isusa Krista, mi primamo i ostale blagoslove. Preko toga dara na nas se iz dana u dan izlijevaju neprestani tokovi Gospodnje dobrote. Svaki cvijet sa svojim nježnim bojama i slatkim mirisom, dan nam je za uživanje preko toga jednoga Dara. On je načinio Sunce i Mjesec; nema zvijezde koja ukrašava nebesa koju On nije stvorio. Nema nijedne namirnice na našem stolu koju On nije osigurao da bi nas održao u životu. Kristov potpis nalazi se na svemu tome. Sve je čovjeku darovano u tom jednom jedinom neizrecivom Daru, u jedinorođenom Božjem Sinu. On je bio prikovan na križ da bi sve to obilje moglo poteći prema Božjim stvorenjima. (8T 287,288)
“Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.” (1. Korinćanima 2,9) Sigurno nema takvoga koji, promatrajući bogatstva Njegove milosti, ne bi uskliknuo zajedno s apostolom: “Hvala Bogu na njegovu neizrecivome daru!” (5T 730)