“Na kraju, svi budite jednodušni, puni suosjećanja, bratske ljubavi, milosrđa i poniznosti!” (1. Petrova 3,8)
Krist je došao da spasenje stavi nadohvat ruke svima. Na golgotskom križu platio je beskrajnu cijenu otkupljenja za izgubljeni svijet. … Njegovo poslanje odnosilo se na grešnike svih vrsta, od svakog jezika i naroda. … Ni oni koji su najviše zalutali, ni oni najgrešniji nisu bili zaobiđeni; Njegov trud bio je usmjeren posebno na one kojima je spasenje koje je donosio bilo najpotrebnije. Što je veća bila njihova potreba za obnovom, to je dublje bilo Njegovo zanimanje, veće Njegovo suosjećanje, usrdniji Njegov napor. Njegovo veliko srce, puno ljubavi, bilo je ganuto sućuti prema onima čije je stanje bilo najbeznadnije i kojima je Njegova preobražavajuća milost bila najpotrebnija. …
Mi moramo njegovati isti duh s kakvim je Krist radio na spasenju zalutalih. Oni su Njegovom srcu isto tako dragi kao i mi. I oni mogu postati trofej Njegove milosti i baštinici Njegovog kraljevstva. Međutim, oni su izloženi zamkama pokvarenog neprijatelja, opasnostima i prljavštini, i bez spasonosne Kristove milosti sigurnoj propasti. Da smo problem promatrali u pravome svjetlu, zar ne bi naša revnost bila pokrenuta, zar se ne bi umnožili naši ozbiljni, požrtvovni napori da se približimo onima kojima su potrebni naša pomoć, naše molitve, naše suosjećanje i naša ljubav! … Kada bi naša srca bila omekšana i ukroćena Kristovom milošću, kada bi blistala sviješću o Božjoj dobroti i ljubavi, zar ne bi došlo do sasvim prirodnog pokazivanja ljubavi, sućuti i nježnog postupanja prema bližnjima? (5T 603—606)
Približimo se velikom srcu punom ljubavi i sućuti, i neka potoci te božanske milosti poteku u naše srce, a iz našeg srca u srca bližnjih! Neka nježnost i milost koje je Isus pokazivao u svojem dragocjenom životu budu primjer nama u načinu na koji ćemo pristupati svojim bližnjima, a posebno onima koji su naša braća i sestre u Kristu. … Nikada, nikada nemojte biti bez srca, hladni, nemilostivi, kritički raspoloženi. Nikada nemojte propustiti priliku … ohrabriti nekoga ili probuditi u njemu nadu. Mi nikada ne možemo znati koliko će dalekosežan biti utjecaj naših blagih i ljubaznih riječi, naših kršćanskih napora da nekome olakšamo teret. Zalutali se ne mogu vratiti ni na koji drugi način osim duhom krotkosti, ljubaznosti i nježne skrbi. (Isto, 612,613)