“Tvoja snaga neka traje s tvojim danima!” (Ponovljeni zakon 33,25 — Šarić)
Obećanje ne glasi da ćemo danas imati snage za buduće nevolje, da će se On unaprijed pobrinuti za očekivane buduće teškoće prije nego što se pojave. Mi možemo, ukoliko hodimo u vjeri, očekivati snagu i pomoć čim ih okolnosti budu zahtijevale. Mi se krećemo u području vjere, a ne u području gledanja. Gospodin se pobrinuo za nas da možemo tražiti od Njega upravo ono što nam je potrebno. Milost za sutra neće nam biti dana danas. Čovjekova potreba je prilika za Boga. … Božja milost se nikada ne daje da bi bila uzaludno potrošena, pogrešno primijenjena ili izopačena ili ostavljena da hrđa neuporabljena. …
Dok nosite svakidašnje odgovornosti u ljubavi i u strahu Božjemu hodeći kao poslušna djeca u poniznosti svojega uma, bit će vam dana snaga i mudrost od Boga da svladate svaku tešku okolnost. … Trebamo biti u blizini Izvora naše snage iz dana u dan. I kada neprijatelj navali kao rijeka, Duh Gospodnji će podignuti zastavu nasuprot njemu. Sigurno je Božje obećanje da ćemo imati snage u skladu s potrebama toga dana. Mi možemo s pouzdanjem gledati u budućnost jedino u snazi koja nam je dana za sadašnje potrebe. Iskustva s Bogom postajat će nam svakoga dana sve dragocjenija. … Ne brinite se unaprijed. Danas je naša potreba. … Gospodin je naš Pomoćnik, naš Bog i naša snaga u svako vrijeme potrebe. (Manuscript 22, 1889.)
Mnogi se opterećuju predviđanjem budućih nevolja. Stalno pokušavaju danas nositi sutrašnje terete. Otuda velik dio njihovih nevolja nije stvaran, već samo zamišljen. Takvima Isus ne nudi nikakve zalihe snage. On obećava svoju milost samo za danas! On nas poziva da se ne opterećujemo sutrašnjim brigama i nevoljama. … Gospodin zahtijeva od nas da obavimo današnje dužnosti i izdržimo današnje nevolje. Danas se trebamo truditi da nikoga ne uvrijedimo ni riječju ni djelom. Danas trebamo slaviti i hvaliti Gospodina. Pokazujući živu vjeru, danas trebamo pobijediti neprijatelja. Danas trebamo tražiti Gospodina, odlučni da se nećemo smiriti dok ne osjetimo Njegovu prisutnost. Trebamo bdjeti, raditi i moliti se kao da nam je ovo posljednji poklonjeni dan. Koliko bi ozbiljniji postao naš život kad bismo tako činili! Kako bismo pažljivo slijedili Isusa u svim svojim riječima i djelima! (5T 200)