Prije nekoliko godina posjetio sam Ameriku. Tom su me prigodom moji prijatelji odveli u Las Vegas, grad kocke i blještavila, da vidim tu najveću kockarnicu na svijetu. Ljudi koji onamo dolaze troše milijune dolara u provodu i potrazi za srećom koja za njih znači dobiti veći novčani zgoditak ili jednostavno kockati.
I kod nas se sve više reklamiraju igre na sreću — od lota, tota, kladionica, športske prognoze do (nedavno ukinutih) strugalica i spajalica u Večernjaku, Jutarnjem listu i drugim dnevnim novinama. Neki su kupovali deset i više primjeraka novina ne bi li se njihovi izgledi za dobitak povećali. što je društvo siromašnije, besposlenije, pa i besciljnije, u svojemu traganju za boljim i sretnijim životom narod se počinje naivno okretati igrama na sreću. Zanimljivo je da se svi nadaju dobitku. Nitko, ili gotovo nitko od njih ne misli o tome da najprije tisuće moraju izgubiti da bi njih nekoliko nešto dobilo. Zašto smo tako naivni i pohlepni, zašto se želimo brzo i lako obogatiti?
U Melbourneu smo sreli stariju gospođu, Zagrepčanku. Ispričala nam je da već dvije godine svakodnevno dolazi u kockarnicu i igra nadajući se da će joj se jednog dana sreća ipak nasmiješiti i da će dobiti nekakav veći zgoditak. Imala je i kreditnu karticu za kockanje pomoću koje je novac s njezinog računa izravno usmjeravan za kockanje. Ona je bila samo jedna od stotina tisuća onih koji su spremni stalno gubiti živeći u nadi da će jednom ipak dobiti sreću, novac ili će možda, poput mnogih, spoznati da su izgubili i ono malo što su imali. Takvi gubitnici nerijetko skaču s mostova ili s visokih zgrada ili pak na neki drugi način pokušavaju sebi oduzeti život da bi skratili muke u koje su upali.
Sigurno je da svi želimo biti sretni. Svi mi negdje tražimo sreću, ali je pitanje gdje i kako. Kao i vi, poznajem mnogo imućnih i bogatih, ali ne i mnogo sretnih. Zašto? Zato jer prava sreća i bogatstvo najčešće ne idu zajedno, isto kao što ni popularnost i prava sreća nemaju mnogo ili ništa zajedničkog. Sreća je nešto veće, dublje, kvalitetnije i trajnije od onoga što mi ljudi najčešće zamišljamo. Ona dolazi s druge strane, ali nikako iz neke igre na sreću. Siguran sam da će se većina složiti da je sreća višeslojna i da počinje ponajprije malim stvarima.
Ona je unutarnje zadovoljstvo onim jednostavnim i skromnim što imamo. Sreća je imati dobrog prijatelja kojemu možemo vjerovati i s njim podijeliti brige, ali i radosti. Sreća je osjećati se zbrinutim i sigurnim u ovom nesigurnom svijetu. Sreća je učiniti nekoga sretnim. Sreća je imati iskrenu vjeru i nadu u bolji svijet i život bez smrti i bolesti. Takva sreća ne dolazi nikakvim “kolom sreće”, nego spoznajom tko smo, što smo, otkuda smo i kamo idemo, spoznajom da Bog vodi naš život. Poznato je da odgovore na ta pitanja ne mogu dati razne vrste igara na sreću, jer im to i nije cilj.
Odgovor na ta i sva druga pitanja u našemu životu ima jedino naš Stvoritelj i Spasitelj koji je i ugradio u nas želju i potrebu za najuzvišenijim vrijednostima, i On nam ih jedini i može ispuniti. Za to ne treba biti rođen pod sretnom zvijezdom niti u pametnoj ili bogatoj obitelji. Dovoljno je svjesno odlučiti/izabrati ono što nam Bog nudi u svojoj riječi — Bibliji.
Miroslav –idara