““Jer ako smo izmireni s Bogom smrću njegova Sina dok smo još bili neprijatelji, mnogo ćemo se sigurnije, već izmireni, spasiti njegovim životom.”“ (Rimljanima 5,10)
Križ je odjeven silom koju jezik ne može izraziti. Kristova žrtva za ljudski rod postiđuje naše skromne napore i metode da upoznamo i uzdignemo ljudski rod, da pomognemo grešnim muškarcima i ženama da pronađu Isusa.
Rad Božjih sinova i kćeri mora se po karakteru razlikovati od onoga što se dosad pokazivalo kod mnogih. Ako oni ljube Isusa, imat će i sveobuhvatnije zamisli o ljubavi koja je izražena prema palom čovjeku, koja je zahtijevala tako skupu žrtvu da bi se spasio ljudski rod. Naš Spasitelj traži suradnju svakog Adamovog sina i kćeri koji su postali sinovi i kćeri Božje. … Naš Spasitelj izjavljuje da je s Neba donio vječni život kao svoj dar. Trebao je biti uzdignut na golgotski križ da bi sve ljude privukao k sebi. Kako ćemo se odnositi prema ovoj Kristovoj otkupljenoj baštini? Nježnost, uvažavanje, ljubaznost, suosjećanje i ljubav vrline su koje im moramo pokazati. Tek tada ćemo moći pomagati da bismo bili na blagoslov jedni drugima. U tom poslu naći ćemo nešto što je uzvišenije od običnog ljudskog bratstva. Imat ćemo uzvišeno društvo nebeskih anđela. Oni surađuju s nama u djelu prosvjećivanja svih, i malih i velikih.
Pošto se založio u zadivljujućem zadatku našeg spasenja, Krist je u savjetu sa svojim Ocem odlučio da neće izostaviti ništa, bez obzira na cijenu, da neće uskratiti ništa, koliko god bilo skupocjeno, čime bi mogao izbaviti jadnog grešnika. On bi cijelo Nebo uključio u ovo djelo spasenja i obnavljanja Božjeg moralnog lika u čovjeku. … Biti Božje dijete znači biti jedno s Kristom u Bogu, pružiti svoje ruke u ozbiljnoj, samopožrtvovnoj ljubavi da bismo donijeli snagu i blagoslov dušama koje propadaju u svojim grijesima. (Letter 10, 1897.)