““Jahve, zorom glas mi već čuješ, zorom ti već lijem molitve u nadi čekajuć’.”“ (Psalam 5,4)
Prvi uzdah duše ujutro trebao bi biti uzdah za prisutnošću Isusa Krista. ““Jer bez mene”“, kaže On, ““ne možete ništa učiniti”“ (Ivan 15,5). To je Isus koji nam je potreban; Njegovo svjetlo, Njegov život, Njegov duh moraju stalno biti naši. On nam je potreban svaki sat. Ujutro se trebamo moliti da Sunce Pravde zasja u odajama našeg uma i srca i učini da cijeli budemo svjetlo u Gospodinu kao što Sunce obasjava zemlju i ispunjava svijet svjetlom. Ni jednog jedinog trenutka mi ne možemo činiti ništa bez Njegove prisutnosti. Neprijatelj zna kada nešto poduzimamo bez našega Gospodina i odmah je tu, spreman da ispuni naše umove svojim zlim prijedlozima kako bismo bili ““zavedeni zabludom zločinaca (i) izgubili svoj čvrsti stav”“ (2. Petrova 3,17), ali je Gospodnja želja da se iz trenutka u trenutak držimo Njega i da na taj način budemo potpuni u Njemu. …
Božja je namjera da svatko od nas bude savršen u Njemu, kako bismo mogli svijetu predstavljati savršenstvo Njegovog karaktera. On želi da budemo bez grijeha, da ne bismo razočarali Nebo, da ne bismo ražalostili našeg božanskog Otkupitelja. On ne želi da ispovijedamo kršćanstvo a da ne iskoristimo tu milost koja nas može učiniti savršenima da ne oskudijevamo ni u čemu. (BE, 15. siječnja 1892.)
Molitva udružena s vjerom učinit će ono što ne može postići nijedna sila na Zemlji. Rijetko se događa da se dva puta nađemo u situaciji koja je identična u svakome pogledu. Pred nama su uvijek novi događaji i nove kušnje kroz koje trebamo proći, kod kojih prethodna iskustva ne mogu biti dostatno dobar vodič. Mi trebamo imati stalnu svjetlost od Božjeg prijestolja. Krist stalno šalje poruke onima koji očekuju i koji slušaju njegov glas. (Put u bolji život, str. 327)
Dio je Božjeg plana da nam usliša, kao odgovor na molitvu vjere, ono što nam ne bi podario da Ga to nismo zamolili. (Velika borba, str. 415; izdanje 2010.)