““Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti.”“ (1. Ivanova 1,9)
Apostol kaže: ““Prema tome, ispovijedajte grijehe jedan drugomu i molite jedan za drugoga da ozdravite!”“ (Jakov 5,16) Priznajte svoje grijehe Bogu, koji vam ih jedini može oprostiti, a i svoje nedostatke jedni drugima. Ako ste uvrijedili svojeg prijatelja ili susjeda, trebate priznati svoju pogrešku — a njegova je dužnost da vam od srca oprosti. Zatim zatražite oprost od Boga, jer je povrijeđeni brat Božja svojina, i kada ste ga ranili, sagriješili ste protiv njegovog Stvoritelja. …
Istinsko priznanje nije nikada uopćeno jer se njime priznaju sasvim određeni grijesi. Oni mogu biti takve naravi da ih treba iznijeti samo pred Boga; to mogu biti nepravde koje treba priznati onim pojedincima koji su zbog njih pretrpjeli povredu, a to mogu biti i prijestupi javnog karaktera, koje treba i priznati javno. Ali sva priznanja trebaju biti određena i neposredna, trebate navesti upravo one grijehe koje ste skrivili. (SC 38,38)
Mnoga, mnoga priznanja nikada ne bi trebalo izgovarati pred ušima smrtnika, jer su rezultati obično onakvi kakve ne predviđa ograničeni sud konačnih bića. … Bog bi bio više proslavljen da smo priznali tajnu, urođenu pokvarenost srca samo Isusu, prije nego što smo otvorili svoje tajne pred ograničenim, pogrešivim čovjekom, koji nije u stanju pravedno prosuđivati ako mu srce nije stalno prožeto Božjim Duhom. … Ne sipajte u ljudske uši priču koju samo Bog treba čuti. (5T 645)
Priznanje koje potječe iz najskrivenijih odaja duše pronalazi svoj put do Boga beskonačne samilosti. (SC 38)
Vaši grijesi mogu vam izgledati kao planine, ali ako ponizite srce i priznate svoje grijehe uzdajući se u zasluge razapetog i uskrslog Spasitelja, On će vam ih oprostiti i očistiti vas od svake nepravednosti. … Težite za puninom Kristove milosti. Neka vam srce bude ispunjeno snažnom željom za Njegovom pravednošću. (Djela apostolska, str. 356,357)