““Težimo da upoznamo Jahvu: k’o zora pouzdan mu dolazak. On će nam doći poput dažda jesenskog, poput kiše proljetne što natapa zemlju.”“ (Hošea 6,3)
Mi živimo usred opasnosti posljednjih dana; trebamo se očistiti od svake prljavštine i odjenuti u odjeću Kristove pravednosti. Božje djelo treba postojano ići naprijed. Trebamo dovesti sebe, tijelo, duh i dušu u pokornost Kristu. Ako to ne učinimo, bit će nam u opasnosti zdravlje i tijela i duše.
Bog želi da Njegovi suradnici svakog dana razvijaju svoj um, da logički povezuju činjenice polazeći od uzroka prema posljedici i da donose mudre, pouzdane zaključke. On želi da stalno unapređuju svoju sposobnost pamćenja. Mi ne možemo sebi dopustiti da činimo pogreške. Kao mala djeca trebamo sjediti kraj nogu Isusa Krista i od Njega učiti uspješno raditi. Trebamo tražiti od Boga zdrav razum i svjetlo koje ćemo prenositi drugima. Postoji potreba za znanjem koje je rezultat iskustva. Ne smijemo dopustiti da prođe jedan dan bez povećanja znanja i na zemaljskom i na duhovnom području. Ne smijemo zabadati kolčiće ako ne mislimo nastaviti posao u trasiranju snage dalje, prema visinama do kojih se želimo popeti.
Najveće obrazovanje je priprema uma da napreduje iz dana u dan. Zalazak sunca svakoga dana treba nas naći jedan dan puta bliže nagradi koja čeka pobjednika. Iz dana u dan naše razumijevanje treba sazrijevati. Iz dana u dan trebamo stvarati zaključke koji će donositi bogatu nagradu u ovom životu i u životu koji će doći. Gledajući svakodnevno na Isusa umjesto na ono što smo sami postigli, postići ćemo odlučujući napredak u stjecanju prolaznog, ali i duhovnog znanja.
Kraj svega je blizu. Ono što smo postigli, ne smije nas zaustaviti u poslu. Zapovjednik našeg spasenja kaže: ““Napredujte! Dolazi noć kada nitko neće moći raditi!”“ Stalno moramo povećavati svoju korisnost. Naš život treba uvijek biti podložan Kristovoj sili. Naše svjetiljke trebaju gorjeti neprestano i blistavo.
Molitva je od Boga dano sredstvo uspjeha. Pozivi, molbe, preklinjanja između čovjeka i čovjeka, pokreću ljude i imaju svoju ulogu u obavljanju zemaljskih poslova. Ali molitva pokreće Nebo! Samo sila koja dolazi kao odgovor na molitve može naučiti ljude nebeskoj mudrosti i osposobiti ih da rade složno u jedinstvu Duha, povezani međusobno vezama mira. Molitva, vjera i povjerenje u Boga donose nam božansku silu koja ljudska preračunavanja pokazuje u pravom svjetlu i vrijednosti — kao ništa. …
Onaj koji sebe stavlja na mjesto na kojem ga Gospodin može prosvijetliti napreduje, da tako kažemo, od djelomične tame zore do punog podnevnog sjaja. (AUCR, 1. studenoga 1904.)