““Neka ti je uteg potpun i točan, i neka ti je efa potpuna i točna, da dugo živiš na zemlji koju ti daje Jahve, Bog tvoj.”“ (Ponovljeni zakon 25,15)
U svim životnim pojedinostima kršćanin treba slijediti načelo strogog poštenja. To nisu načela koja upravljaju svijetom jer je u svijetu Sotona gospodar i njegova pravila prijevare i nasilja imaju prevagu. Ali kršćani služe drugome Gospodaru i njihova djela trebaju biti učinjena u Gospodinu. Oni moraju odbaciti svaku želju za sebičnim dobitkom.
Nekima udaljavanje od savršenog poštenja u poslovnim pothvatima može izgledati kao nevažna sitnica, ali naš Spasitelj ne gleda tako. Njegove riječi su jasne i izričite: ““Tko je vjeran u najmanjoj stvari, vjeran je i u velikoj. Tko je nevjeran u najmanjoj stvari, nevjeran je i u velikoj.”“ (Luka 16,10) Čovjek koji je pohlepan za malim nepoštenim dobitkom, bit će pohlepan i za velikim ako mu se ukaže prilika. Kristovi sljedbenici se u većoj ili manjoj mjeri povezuju sa svijetom u poslovnim pitanjima. U svojoj molitvi za njih Spasitelj kaže: ““Ne molim te da ih digneš sa svijeta, već da ih očuvaš od Zloga.”“ (Ivan 17,15) Kršćani trebaju kupovati i prodavati svjesni da ih prati Božje oko. Nikada se ne smiju služiti lažnim mjerilima ili utezima. …
U svakom postupku u životu istinski kršćanin postupa upravo onako kako ljudi od njega očekuju. On se rukovodi istinom i poštenjem. On ne spletkari, zato nema ničega zbog čega bi se izgovarao. Njega mogu kritizirati, može biti izložen kušnji, ali će u svemu tome njegovo nepokolebljivo poštenje sjati kao čisto zlato. On je prijatelj i dobročinitelj svih s kojima dolazi u dodir, njegovi suradnici imaju povjerenje u njega jer ga je dostojan.
Zapošljava li radnike da prikupljaju njegovu žetvu? On ne zadržava njihov teško zarađen novac. Ima li sredstava koja mu nisu neposredno potrebna? On ublažava bijedu svoje nesretnije braće. On ne pokušava povećati svoje bogatstvo koristeći se nepovoljnim okolnostima u koje je upao njegov susjed. On traži samo poštenu cijenu za ono što prodaje. Ako roba koju prodaje ima neku manu, on je iskreno otkriva kupcu iako izgleda da tako radi protiv svojih interesa.
Netko možda neće imati privlačnu vanjštinu, ali ako bude stekao glas da pošteno, časno posluje, bit će poštovan. … Čovjek koji se čvrsto drži istine, zadobiva sveopće povjerenje. Ne samo što mu vjeruju kršćani, već su i svjetovnjaci primorani priznati vrijednost njegovog karaktera. (ST, 19. veljače 1902.)