Abelov prinos je prikazivao Kristovu žrtvu

“Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu.” (Postanak 4,6.7)
U radu Božjih ljudi uvijek postoje trenuci kušnje i suda. Božja namjera nije da muškarce, žene i mladež štitimo od odgovornosti koje ispituju karakter. Božje djelovanje će se pokazati i On će svojim osobinama opskrbiti ponizne ljude koji Ga traže. I Sotonino će se djelo pokazati, a on će svakoj duši koju iskušava nametati svoje osobine, svoje zle pretpostavke, iskvaren govor i optužbe protiv braće. S obzirom na takvo stanje stvari, Gospodin ne može zaštititi one koji se sami stavljaju na stranu neprijatelja, jer On ne vrši pritisak na ljudski um. On šalje jasne zrake svjetla da vode one koji su spremni hoditi u svjetlu koje odsjajuje od Njega. Ta svjetiljka, Njegova Riječ, svjetlo je našoj nozi (vidi Psalam 119,105). Ali ako ljudi ne mare za put osvijetljen nebeskim zrakama i radije biraju put koji odgovara njihovom nepreporođenom srcu, oni će se spoticati u mraku, ne znajući o što se spotiču ni zašto. Tada će mrziti i optuživati upravo one koji pred njima poravnavaju staze. Priča o Kajinu i Abelu će se ponoviti. Kajin je ustrajavao na tome da Gospodinu služi u skladu s vlastitim planovima. Abel je ustrajno slijedio Gospodnje smjernice. On je odbio krenuti Kajinovim putem. Iako je i Kajinova žrtva bila sasvim prihvatljiva, njoj je nedostajalo upravo ono što žrtvu čini nužnom, krv žrtvenog janjeta. Između dvojice braće nije se mogla postići sloga, i do sukoba je moralo doći. Abel se nije mogao složiti s Kajinom a da ne bude kriv za neposlušnost prema izričitoj Božjoj zapovijedi. … Gospodinu se više svidjela Abelova žrtva zato što je bila odgovarajuća. Značenje njegove žrtve bilo je u tome što je ukazivala na Božji plan otkupljenja skupocjenom žrtvom Njegovog jedinorođenog Sina kao nade u spasenje palog ljudskog roda. Kajina je jako razgnjevilo to što je Bog prihvatio Abelovu žrtvu, a ničim nije pokazao da je primijetio njegovu, kojoj je nedostajao ključni sastojak — odraz Otkupitelja svijeta. Pa ipak, Gospodin nije odustao od svojih namjera samo zato da bi se pomirio s Kajinom. Umjesto toga, pokušao ga je urazumiti: “Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu.” (Postanak 4,6.7) (Letter 16, 1897.)