„’Bog će već providjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj!’ odgovori Abraham. I nastave put.“ (Postanak 22,8)
Kada su se približili planini, »Izak reče svome ocu Abrahamu: ‘Oče!’ ‘Evo me, sine!’ – javi se on. ‘Evo kremena i drva,’ opet će sin, ‘ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?’” (Postanak 22,7) Ove riječi od milja: »Oče!« probole su njegovo osjetljivo srce i on je pomislio: »O, kada bih bar u svojim starim danima mogao umrijeti umjesto Izaka!«
Izak je pomogao svojem ocu podići žrtvenik. Zajedno su postavili drva i time je bila obavljena posljednja priprema za prinošenje žrtve. Uzdrhtalih usana i glasa Abraham je otkrio svojem sinu poruku koji je dobio od Gospodina. … Izak je bio žrtva, janje koje je trebalo prinijeti. Da se Izak odlučio usprotiviti očevoj zapovijedi, mogao je to lako učiniti jer je dorastao do muževne zrelosti, ali bio je tako temeljito poučen u spoznaji Boga da je njegovao savršenu vjeru u Njegova obećanja i zahtjeve. …
Tješio je oca uvjeravajući ga da mu je Bog ukazao čast kada ga je prihvatio kao žrtvu; da u tom zahtjevu ne vidi ni Božji gnjev ni nezadovoljstvo, već posebni znak božanske ljubavi zato što je od njega zatražio da sebe posveti Gospodinu kao žrtvu.
Pokrenuo je skoro odrvenjele ruke svojega oca da poveže užad koja će ga držati uz žrtvenik. Otac i sin izgovorili su posljednje riječi ljubavi, posljednji put nježno su se zagrlili i otac je privukao svojega voljenog sina posljednji put na svoje grudi. Njegova podignuta ruka čvrsto je stiskala smrtonosno oruđe. … »Podiže Abraham oči i pogleda, i gle – za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svoga sina.«
Naš nebeski Otac dopustio je da Njegov voljeni Sin pretrpi agoniju raspeća. Legije anđela svjedočile su o poniženju i duševnoj boli Božjega Sina, ali im nije bilo dopušteno da se umiješaju kao u Izakovom slučaju. Nijedan glas nije pokušao zaustaviti prinošenje žrtve. Božji dragi Sin, Otkupitelj svijeta, bio je vrijeđan, izrugivan, ismijavan i mučen sve dok nije priklonio svoju glavu i umro. Koji bi nam veći dokaz svoje božanske ljubavi i milosrđa vječni Bog mogao dati! (Signs of the Times, 1. travnja 1875.)