„Bog nastavi: ’Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati.’“ (Postanak 22,2)
Abraham je imao sto dvadeset godina kada mu je u noćnom viđenju bila upućena ova strašna i zaprepašćujuća zapovijed. Mora krenuti na trodnevno putovanje i imat će dovoljno vremena za razmišljanje. Pedeset godina prije toga, na božansku zapovijed, ostavio je oca i majku, rođake i prijatelje i postao putnik i stranac u zemlji koja nije bila njegova. Poslušao je Božju zapovijed da otpusti svojega sina Jišmaela koji se nastanio u pustinji. Njegova duša bila je pognuta pod teretom žalosti zbog tog odvajanja, njegova vjera bila je bolno iskušana, ali se ipak pokorio jer je to Bog zahtijevao od njega. …
Abraham je bio u kušnji da povjeruje da se nakon svega radi o obmani. Pogođen tugom, poklonio se pred Bogom i molio se, kao nikada dotada, želeći dobiti potvrdu te neobične zapovijedi, molio se za veće svjetlo ako mora izvršiti tu užasnu dužnost. Sjetio se da su mu bili poslani anđeli koji su mu otkrili Božju namjeru da uništi Sodomu i da su ponovno došli k njemu kad su mu objavili obećanje da će dobiti tog istog sina Izaka. …
Naposljetku je nježno probudio Izaka, obavijestio ga da je dobio zapovijed od Boga da prinese žrtvu na udaljenoj planini i da ga on treba pratiti. Pozvao je svoje sluge i obavio sve potrebne pripreme za tako dugo putovanje. Da je mogao rasteretiti svoje misli pred Sarom i zajedno s njom podnijeti patnje i odgovornost, možda bi mu to donijelo olakšanje, ali je zaključio da to nije dobro jer je njezino srce bilo vezano za njezinog sina, pa bi ga možda pokušala spriječiti. Krenuo je zato na svoje putovanje sa Sotonom pokraj sebe koji ga je napadao nevjerovanjem i nemirom. …
Počeo je i treći dan putovanja. Abraham je podignuo svoj pogled prema planinama i na jednoj od njih zapazio obećani znak. Kad je pogledao malo bolje, gle, blistavi oblak lebdio je na vrhu brda Morije. …
I dalje je bio udaljen od planine, ali je skinuo teret s pleća svojih slugu i naredio im da ga čekaju. Stavio je drva na pleća svojega sina, a sam je uzeo nož i oganj. (Signs of the Times, 1. travnja 1875.)