U vrijeme kad južni baptisti i ostali evangelici objavljuju pad broja vjernika, Crkva adventista sedmog dana, kao crkva protestantske baštine, raste brže nego ijedna druga kršćanska denominacija. Izvan SAD-a taj se rast još više povećava.
Utemeljenost na suboti kao danu odmora, poštivanje starozavjetnog Božjeg zakona i spremnost na Isusov povratak u bilo koje doba… Ako vam spomenuti običaji zvuče čudno ili staromodno, razmislite ponovno! To su obilježja Crkve adventista sedmog dana, najbrže rastuće kršćanske denominacije u Sjevernoj Americi.
Najnoviji podaci pokazuju da adventizam sedmog dana u Sjevernoj Americi raste po stopi od 2,5%, što predstavlja ubrzan rast u ovom dijelu svijeta, gdje se broj baptista i ostalih denominacija, kao i drugih crkvenih zajednica, smanjuje. Broj adventista se povećava za 75% više nego broj mormona (1,4%) koji naglasak stavljaju na brojčani rast.
Za promatrače izvan Crkve adventista sedmog dana stopa rasta u Sjevernoj Americi je zbunjujuća.
“Ta denominacija se zapravo vraća osnovama pitajući se: ‘Što je zapravo Bog htio sa svim tim pravilima i propisima i na koji način se mi možemo tome prilagoditi kako bismo bili ono što Bog od nas želi da budemo?’”, izjavio je Daniel Shaw, stručnjak za službu kršćanskog svjedočenja pri Teološkom seminaru Fuller u Pasadeni, Kalifornija. “To je upravo suprotno bilo čemu što se događa u američkoj kulturi. Vrlo je zanimljivo i ne znam kako to objasniti.”
Ali adventisti sedmog dana se pitaju drukčije pitanje: Zašto crkva ne raste brže na američkome tlu, koje je dom 1,1 od ukupno 17 milijuna adventista? Usprkos američkim korijenima, crkva raste dvostruko brže u inozemstvu.
“Mi ne mislimo da rastemo dovoljnom brzinom. Naprotiv, to je jedna od naših najvećih briga, osobito u Sjevernoj Americi”, izjavio je Ron Clouzet, predsjednik Instituta za misiju Sjevernoameričke divizije pri Sveučilištu Andrews u Berrien Springsu, Michigan. Južnoamerički adventisti su “jedna od grupacija koja ima ubrzan rast”, nastavlja on. “Da nema te grupacije, stanje bi bilo još sumornije.”
Sa svetkovanjem subote i vegetarijanskim načinom življenja adventizam sedmog dana postao je prepoznatljiv izvan kršćanske zajednice. Ispostavlja se da je “biti drukčiji” jedna od glavnih prednosti, a ne mana.
Od polovine 19. stoljeća, kad je začet kao pokret u New Hampshireu, adventizam sedmog dana imao je misiju širenja Evanđelja, s posebnim naglaskom na Kristov drugi dolazak pri samom kraju svijeta. Adventisti pronalaze izvor svjedočenja u Otkrivenju 14,12 — u pozivu na postojanost onih koji jesu Božji narod, koji drže Božje zapovijedi i koji su vjerni Isusu.
Tradicionalno globalno usmjerenje te crkve sada donosi plod. Novopridošli imigranti u Sjedinjene Američke Države često potječu iz Latinske Amerike ili Afrike, gdje adventisti imaju crkve, škole i bolnice s dugom tradicijom.
Oni koji su imigrirali iz Brazila u Massachusetts, ili iz Meksika u Texas, lakše se prilagođavaju mjesnim adventističkim crkvama koje vodi pastor što poznaje njihovu kulturu i govori njihov materinski jezik, izjavio je Edwin Hernandez, istraživač u Centru za istraživanje latinoameričkih vjera na Sveučilištu Notre Dame.
Nisu samo imigranti oni koji prihvaćaju adventizam sedmog dana. Mnogi su primijetili da su adventisti poznati po dobrom zdravlju i dugom životu; istraživanja pokazuju da oni žive deset godina duže od prosječnog Amerikanca. S čvrstim dokazima o uspješnosti njihovih zdravstvenih i obrazovnih programa, adventisti dopiru i do skeptika koji dijele iste prioritete.
Javno istraživanje o zdravlju adventista “pomoglo je da se donese nepristrana procjena adventista… osobito širom Zapadne obale”, izjavio je G. Alexander Brynt, izvršni tajnik te denominacije u Sjevernoameričkoj diviziji. “Tako da mi govorimo ljudima o našem životnom stilu.”
Neki od novopridošlih također cijene crkvene jasno izražene smjernice o tome što se očekuje od Kristovih sljedbenika. Diana Syth iz Kenta, Washington, je tijekom dugog niza godina odlazila u razne protestantske crkve. Izjavljuje da “nikad nije dobila jasne smjernice o tome što znači biti kršćanin”, dok prije šest godina sa svojim mužem nije od bliskog rođaka doznala za adventiste sedmog dana.
“Moj već odrasli sin je primijetio da smo se promijenili”, nastavlja Syth. “Osjeća mir u nama. Tamo gdje nikad nije bilo nade, ona sada postoji.”
Adventisti također ubiru rezultate svojih napora u evangeliziranju. Kao odgovor na nacionalnu inicijativu, više od 80% od 6.000 adventističkih crkava organizira višetjedne događaje u hotelima i drugim mjestima.
Bryant je izjavio da jednom godišnje jedna trećina adventističkih zajednica organizira takve skupove, a stopa rasta Adventističke crkve u Sjevernoj Americi će se zadržati oko 1,7%, tako da je ona visoka u usporedbi s drugim velikim denominacijama u Sjevernoj Americi.
Čini se da se kreativnost također dodatno isplatila. Crkva je imala dobitke u nekima od najnereligioznijih područja, poput sjeverozapadnog Pacifika. U Washingtonu je denominacija osnovala “kršćanske kafiće”, gdje se ljudi mogu opustiti i postaviti pitanja bez straha i pritiska crkve.
“Nije nužno ljude pozivati u crkvu”, nastavlja Bryant. “Sjedimo svi zajedno, razgovaramo s ljudima, gradimo odnose i upoznajemo ih s Kristom.”
G. Jeffrey MacDonald, Religion News Service