Izdvojeno

Adventistička poruka o zdravlju

Mnogima se adventističko naučavanje o zdravlju čini jasnim. Prije više desetljeća Ellen G. White je nabrojila niz elemenata koji pridonose dobrom zdravlju, uključujući čist zrak, sunčevo svjetlo, pravilnu prehranu, tjelesno vježbanje, čistu vodu, izbjegavanje uzimanja opasnih tvari i drugo. Kad je o tome pisala, mnoge su njezine preporuke bile novina — daleko ispred njezinog vremena. U ono vrijeme medicinska znanost još nije prepoznala blagodati prehrane, tjelesnog vježbanja, vode, sunčevog svjetla, umjerenosti, zraka, odmora i pouzdanja u Boga. Zdravstveni djelatnici danas uobičajeno preporučuju takve mjere.

Kao crkvena organizacija prihvatili smo ove preporuke i promicali ih u adventističkoj vijesti o zdravlju. Prije mnogo godina pojavili su se i postali prilično popularni tečajevi vegetarijanskog kuhanja, petodnevni plan odvikavanja od pušenja i drugi zdravstveni programi. Neke crkve u određenim područjima svijeta nastavljaju s održavanjem ovih tečajeva, ali u mnogima se zanimanje za njih izgubilo. U samoj Adventističkoj crkvi kao da se smanjuje zanimanje za zdravlje kao vijest. Jedan od visokih dužnosnika Adventističke crkve u Sjevernoj Americi nedavno je rekao: “Zdravlje se više jednostavno ne nalazi na vrhu popisa naših prioriteta.”

Govori se da je zdravlje desna ruka djelovanja Crkve, ali za to nema posebne potpore. Možda postoji djelomično objašnjenje za gubitak zanimanja.

Industrija koja donosi milijunsku zaradu

U one prve dane adventizma dijelovi vijesti o zdravlju bili su u samom vrhu probojnosti. Međutim, danas se zdravstvena vijest, ili neki njezini dijelovi, pretvorila u industriju koja donosi milijunsku zaradu. Ljudi plaćaju velike svote novca za osobne trenere i članstvo u skupim fitness klubovima. Maratonske utrke koje se godišnje održavaju u Bostonu, New Yorku, Los Angelesu i na mnogim drugim mjestima privlače tisuće sudionika. Provezemo li se bilo kojim gradom naići ćemo na ljude koji hodaju ili trče. Teško je okrenuti se i ne vidjeti nekoga kako nosi bočicu s tvornički punjenom vodom. U restoranima se sve češće nude vegetarijanska jela.

Tek smo nedavno ustanovili da nema potrebe za promjenom u našoj vijesti. Ono što smo uočili jest nužnost promjene načina na koji je iznosimo.

Određivanje potreba

Nedavno je u jednom gradu anketirano oko 23.000 osoba o najvažnijim čovjekovim potrebama. Primjerak tog izvješća ukazivao je na glavne društvene probleme. Poredani po važnosti, najveći problemi uglavnom su bili usmjereni na zdravlje:

* ilegalna uporaba droga;

* nedostatak aktivnosti za mlade;

* nasilje među mladima;

* kriminal;

* problemi prouzročeni alkoholom.

Ovih pet točaka su stvarni problemi koje ljudi u stvarnom gradu smatraju stvarno ozbiljnima. Nitko nije naveo nedostatak sunčeva svjetla, potrebu za vegetarijanskom prehranom ili čistom vodom. Ljudi u tom gradu (a njihove potrebe odgovaraju potrebama koje su utvrđene po cijelome svijetu) zabrinuti su zbog onoga što se događa u njihovoj društvenoj sredini. Na prvom mjestu su zabrinuti zbog sigurnosti, zdravlja i dobrobiti svoje djece.

Što mi možemo učiniti? Mnogo toga! Dok učimo kako da svojim društvenim zajednicama pomognemo u njihovim potrebama, moramo se sjetiti zdravstvene poruke koju smo primili. Pomozimo im u njihovim problemima — ili, bolje rečeno, češimo ih tamo gdje ih svrbi. Zar ne bi bilo lijepo kad bismo u društvu bili poznati kao crkva koja pomaže?

Pa kako pomažemo? Znamo li dovoljno da bismo bili od koristi svojoj društvenoj zajednici u rješavanju ovih teških problema? Ima li još nešto što bi se moglo učiniti? Naravno, s time ne možemo računati.

Počnimo s najtežim problemima koji nam često izgledaju nerješivi: s uporabom droga i nasiljem u školama. Što bi bilo kad bi naša crkva postala poznata kao organizacija koja utječe na smanjenje uporabe droga i nasilja u školama? Ne samo u adventističkim, već i u građanskim školama.

Povezanost u školi

Znanstvenici sa Sveučilišta Minnesota ispitivali su vrijednost osjećaja učenika vezanih uz školu. Kad su se osjećali vezanima uz školu, učenici su njegovali prisne odnose sa svojim odgajateljima i bili uključeni u školske aktivnosti. Mogli bismo reći da su školu smatrali zgodnim mjestom u koje bi rado odlazili svakog dana, zato što su ih ljudi u školi cijenili kao osobe. Istraživači su izvijestili da su učenici koji se osjećaju vezani uz školu:

* bili manje skloni nasilničkim postupcima;

* bili zaštićeni od uporabe cigareta, alkohola i marihuane;

* odgađali stjecanje prvog spolnog iskustva;

* dosljedno povezivali vezanost uz školu s boljim zdravljem i zdravijim ponašanjem.

Sve ovo dogodilo se zato što je u školi bilo onih koji su bili spremni uspostaviti prijateljstvo s njima i stvoriti sredinu koja se skrbi. Nalikuje li to na kršćansku ljubav? Nama tako izgleda.

Drugo istraživanje pokazalo je vrijednost “vezivanja” učenika uz školu. Ono je pokazalo da se škole koje promiču društveno, suradničko ponašanje i kulturu učenja nalaze u vrhu škola koje sprečavaju nasilje. Kako se uspostavlja ova veza? Time što se one koji su voljni razvijati prisnost s učenicima pozivaju da pomažu u školama.

Drugi istraživači izvješćuju da su učenici koji su osjećali da je njihova škola funkcionalna, topla, brižna zajednica:

* više uživali u školi;

* bili više motivirani za učenje;

* rjeđe izostajali iz škole;

* manje pribjegavali agresivnom ponašanju;

* imali bolje ocjene;

* manje posezali za drogom;

* manje sudjelovali u delinkventnom ponašanju.

Važnost mentorstva

Predmet koji je u novije vrijeme izazvao veliku pozornost jest mentorstvo. Mentor je osoba koja je voljna razviti prisan odnos i biti nekome na raspolaganju. Ovo bez sumnje sprečava opasno ponašanje među mladima. Neke su mjerene vrijednosti u mentorstvu dokazane u više različitih studija.

Američko ministarstvo pravde izvijestilo je o istraživanju kojim se htjela odrediti vrijednost mentorskih odnosa. Njihovi nalazi pokazuju da je mladež s mentorom bila:

* 46 posto manje sklona kušati droge (70 posto ako su pripadali manjinskoj etničkoj skupini);

* 27 posto manje sklona kušati alkohol;

* 53 posto manje sklona nekoga udariti;

* 37 posto manje sklona izostajati s nastave;

* mnogo aktivnija u pisanju i učenju domaćih zadaća;

* spremnija uspostaviti prisne odnose sa svojim obiteljima.

Iz ovoga vidimo da su mladi, ako drugi vode brigu o njima, zdraviji i manje skloni rizičnom ponašanju. Možda bi vjernici naše crkve u svojem gradu trebali biti aktivisti koji prednjače u mobiliziranju odraslih da stvore osjećaj zajedništva i veze u školama. Kakva nova misao: adventistički aktivist!

Katkad je teško zaraziti se vizijom. Zašto ne bismo kao crkvena skupina u svojim područjima postali zajednica vjere koja pomaže drugima? Zašto se ne povežemo s udrugama koje imaju ciljeve slične našima? Zašto u crkvu ne bismo pozvali skupinu kao što su Bokci da održi prezentaciju? Ili skupine kao što su Majke, koje se bore protiv vožnje u pijanom stanju? Zašto se ne povezati sa skupinama koje pružaju sklonište beskućnicima, potlačenima ili žrtvama nasilja? Iz ovih veza možemo razviti svoje zdravstveno usmjerene programe. Ovdje zdravlje shvaćamo u njegovom širokom adventističkom cjelovitom značenju.

Društvena potpora

Postoji mnogo dokaza da prisni odnosi čine ljude zdravijima i u područjima izvan “rizičnog ponašanja”. Oni potječu od vrlo opsežnog istraživanja o društvenoj potpori. Društvenu potporu možemo definirati kao stupanj u kojem se društvene potrebe pojedinca zadovoljavaju povezivanjem s drugima.

Evo nekih rezultata istraživanja koji pokazuju vrijednosti društvene potpore:

* Studenti na koledžima koji uživaju veliku razinu društvene potpore pokazuju značajno nižu razinu stresa.

* Velike društvene mreže povezane su s manje hospitalizacija.

* Dosljedan uzorak istraživanja pokazao je važnost društvene potpore i duhovnosti koja potiče starije na stalnu aktivnost koja promiče zdravlje.

* Prijateljstvo s odraslom osobom, ili s vršnjakom koji pruža potporu, može ublažiti iskustvo fizičkog zlostavljanja u djetinjstvu.

* Nedovoljna društvena potpora povezana je s većom smrtnošću tijekom oporavka od srčanog udara.

* Kad su se studentice hispanskog podrijetla uvjerile da im je sredina na fakultetu prijateljski naklonjena i kad su od prijatelja dobile društvenu potporu, rjeđe su napuštale studij.

* Pacijentice s rakom dojke i pacijenti s rakom kože opasnim po život (melanomom) živjeli su duže kad su imali društvenu potporu.

* Kronično bolesne žene bile su uz društvenu potporu (ljubav drugih) manje depresivne.

* Društvena potpora povezana je s boljim ocjenama na ispitima na fakultetu.

* Zlostavljane adolescentne majke koje su imale društvenu potporu rodile su težu djecu u usporedbi s onima koje nisu imale tu potporu.

* Nedostatak društvene potpore povezan je s problemom ponašanja (uporabom droga i alkohola te delinkvencijom) među mladima. Snažna društvena potpora to ponašanje znatno smanjuje.

* Društvena potpora je često manje prisutna u životu mladih koji su u opasnosti da prekinu školovanje.

* Učenici koji izvješćuju o nikakvoj ili maloj potpori češće izostaju iz škole, provode manje vremena u učenju, pokazuju manje društvenog (pozitivnog) ponašanja i pokazuju slabiju sposobnost za svladavanje školskih problema. Oni s nezadovoljavajućom potporom u obitelji manje otkrivaju svoje osjećaje odraslim članovima obitelji s kojima žive; oni svjedoče kako njihovi odrasli skrbnici pokazuju manje zanimanja za njihovo školovanje i slabije prate školske aktivnosti.

* Društvena potpora povezana je s uspješnim izborom zvanja među onima koji su doživjeli ozljedu mozga.

* Potpora članova obitelji, prijatelja i djetetova oca jača želju majki tinejdžerica da nastave školovanje i steknu zvanje.

Društvena potpora, ili ljubav, daje zdravlje. Da bi društvena potpora bila djelotvorna, mora biti utemeljena na emotivnoj povezanosti. Iskreni, pošteni odnosi rezultiraju dobrim zdravljem.

Skrbnički odnosi u okviru Adventističke crkve

Koliko često vi i vjernici vaše mjesne crkve pokazujete skrb za druge u svojoj društvenoj zajednici? Koliko često osiguravate skrb za druge u svojoj crkvi? Znate li ime svake mlade osobe u svojoj crkvi i onih koji žive u vašem neposrednom susjedstvu? Oslovljavate li ih imenom? Pokazujete li iskreno zanimanje za njihov život? Stvarate li osjećaj zajedništva u svojoj crkvi? Treba li netko iz odbora za imenovanje moliti vjernike da se prime službe u odjelima školske djece, tinejdžera i drugih odjela mladih u vašoj crkvi? Ako je tako, razmislite o tome da ukinete subotnju školu za odrasle na jedan cijeli mjesec i tražite da svi vjernici pođu u dječje odjele. Možda u budućnosti nećete imati potrebu za organiziranjem subotnje škole za odrasle. Možda ćete, samo možda, u svojoj crkvi stvoriti tako snažan osjećaj zajedništva da kad mladi završe srednju školu ili fakultet, neće istodobno završiti i s crkvom.

Prepreke ovakvim pozitivnim odnosima ukorijenjene su u našoj usmjerenosti na sebe. Naše prirodne sklonosti su u bîti samorazarajuće. Katkad pamtimo uvrede i nismo spremni oprostiti i, poput Kristovih učenika, borimo se za čast. Ali pomaganjem drugima, na neobjašnjiv način možemo zadovoljiti svoje najskrovitije potrebe. Neurotici su izvan svake sumnje egocentrični. Onoliko koliko pomažemo drugima, toliko pomažemo samima sebi. To nije nešto što možemo kupiti niti nešto što možemo prenijeti na drugoga. Da bismo bili osoba koja voli, moramo voljeti sebe. Odbijamo li prigode da volimo, pomalo ćemo se u sebi sasušiti.

Evo ispita kakvoće vaših odnosa s drugima. Ljudi koji znaju da ih volite, potražit će vas u mnoštvu. Zašto? Jer traže nešto više od topline i sreće koju osjećaju kad su u vašoj blizini — to što su s vama pomaže im da se dobro osjećaju.

Kako se odnosite prema mališanima u svojoj crkvi ili društvenoj zajednici, vidjet će se po tome hoće li vam doslovno pritrčati kad vas ugledaju. Zašto? Žele nešto više od te stvarno brižne osobe koja im služi kao izvor sreće. Jeste li kad prolazili trgovinom, a neko vam je dijete pritrčalo i zgrabilo vas za nogu? To je nešto posebno. Pomoći će vam da se zdravije osjećate.

Riječju, suvremena adventistička zdravstvena vijest je LJUBAV, vitamin LJ. Kad razvijete poznanstvo s drugima u svojoj društvenoj zajednici, mjesnoj crkvi ili građanskoj školi, imat ćete prigodu stvoriti veze koje će pridonijeti boljem zdravlju.

Pokušajte ovo: umjesto da ljudima govorite što bi trebali prihvatiti (vegetarijansku prehranu, tjelesno vježbanje i drugo), razvijte s njima prisno poznanstvo i dajte im ono što im treba — vitamin LJ. Pomozite im u njihovim potrebama. Kad uspostavite takvo poznanstvo i razvijete povjerenje, imat ćete im prigodu iznijeti ono što će im život učiniti sretnijim i zdravijim — tradicionalnu adventističku zdravstvenu vijest.

Ne budemo li slijedili načelo iz Mateja 22,37-40 (“Ljubi Gospodina Boga svim srcem svojim… a bližnjega kao samoga sebe”), mi ćemo biti bespomoćni i kao narod i kao društvo. Bog je jasno rekao da, želimo li biti uspješni u promicanju naše vijesti o zdravlju, moramo biti “zajednica”, “obitelj” okružena ljubavlju. Rekao je da će naša snaga biti isto toliko neograničena kao naša sposobnost da volimo.

Činjenica je da su svim ljudima potrebni ljubav i prihvaćanje. Isto je tako činjenica da će, ako to ne mogu dobiti u vlastitoj obitelji, to potražiti drugdje i uzeti tamo gdje nađu. Nije li to zanimljivo? Zvuči poznato.

Dakle, sve počinje s ljubavlju.

Svakako, to je novi pogled na našu poruku o zdravlju.

Allan Handysides, Gari Hopkins i Tom Amato

Podijeli