Mnogi adventisti povezuju vijest o zdravstvenoj reformi s opredjeljenjem za vegetarijanstvo. Često nastojimo proizvesti zamjene za meso i mlijeko, ili nedomjestke za čokoladu, i onda s ponosom tvrdimo da slijedimo vijest kojoj je Ellen G. White posvetila mnoge stranice u svojim spisima.
Međutim, adventistička vijest o zdravlju je mnogo više od vegetarijanstva. Ona je čak i više od dijete i prehrane, premda je jasno da obuhvaća i ta područja. Ona se zasniva na cjelovitom poimanju i ostvarivanju dobrog zdravlja, što između ostalog uključuje i fizičke vježbe i mentalnu higijenu.
Objasnimo je pojmovima iznijetim u deset točaka:
1. Povezanost zdravlja s religijom. Možda je najznačajnija činjenica da ono što je povezano sa zdravljem ima ne samo svjetovni značaj; naime, zdravlje je povezano s religijom.
U svijetu poznati psihijatar Karl Menninger istaknuo da su adventisti, mormoni i muslimani koji ozbiljno prihvaćaju islam, jedine vjerske zajednice u današnjem svijetu koje prijestup zdravstvenih zakona smatraju “grijehom”. (Whatever Became of Sin? str. 142)
“Zdrav je način života”, pisala je Ellen G. White, “sveta dužnost koju je Bog povjerio razumnim bićima stvorenim na Njegovu sliku, da tu sliku sačuvaju u što je moguće savršenijem stanju.” (Ellen G. White, Spiritual Gifts, sv. 4a, str. 148) Zapravo je to vrlo stara zamisao, jer je prije skoro dvije tisuće godina apostol Pavao hedonistički nastrojenim Korinćanima dvaput objavio da je Bog odredio naše tijelo za duhovni hram u kojemu treba stanovati Sveti Duh (1. Korinćanima 3,16 i 6,19). Bog tvrdi da ova zgrada pripada Njemu, zahvaljujući ponajprije stvaranju i potom otkupu plaćenom na Golgoti (Efežanima 2,10; 1. Korinćanima 6,20). Stoga je Bog itekako zainteresiran kako postupamo sa svojim tijelom.
Ljudi imaju svetu moralnu obvezu održati taj hram u što boljem stanju (Rimljanima 12,1) i u svom tijelu štovati i proslavljati Boga. Stoga smo dužni izbjegavati sve što bi ga uprljalo (1. Korinćanima 6,20).
Teološkim rječnikom rečeno, cilj je kršćanske religije “izbavljenje”, to jest obnova onoga što je nekad bilo — i u ljudima i u svijetu — kako bi se uspostavilo prvobitno stanje. Ili, kako je to jasno rekao Jim Gilbertson: “Bog nas je formirao, a grijeh deformirao; spasenje kroz Krista nas preobražava.” (Road Map to Heaven, str. 2)
2. Božje sredstvo komuniciranja. Tijelo — a posebno um — jedino je sredstvo preko kojega Bog može komunicirati s ljudskim bićem. Ovo objašnjava zašto Sotona nastoji oboje uprljati, onečistiti i upropastiti. Muškarci i žene imaju svetu dužnost oduprijeti se i, kad god je moguće, spriječiti takvo uništavanje.
Svi koji navikama uporno preziru poštivanje zdravstvenih načela, na kraju će odgovarati na Božjem posljednjem sudu, ne toliko zato što su prekršili neki od Njegovih zdravstvenih zakona, nego zato što su uništili jedini protočnik za komunikaciju s Njim i upropastili tako mogućnost (pa čak i želju) da Ga istinski upoznaju i zavole.
3. Bog zna najbolje. Poslušnošću zdravstvenim načelima kršćani ne “zarađuju” spasenje i vječni život, premda im ta načela pomažu u poboljšanju zdravlja.
Bog nije podigao zakone zdravlja na istu razinu na kojoj se nalaze Deset zapovijedi. On ih nije dao da bi nam pokazao “tko je gazda”, već zato što (u svakom slučaju bolje od nas) vidi posljedice djelovanja svog neizbježnog, neumoljivog zakona uzroka i posljedice. Uzeto s pragmatične strane, On je znao da ćemo, zahvaljujući poslušnosti, biti mnogo zdraviji i zbog toga sretniji ako budemo izbjegavali štetne navike i držali se samo dobrih.
Mi, prema tome, poštujemo Njegova zdravstvena načela jer nas pokreće ljubav prema Bogu. Bistar um nam omogućuje da razumijemo Božju volju, a snažno tijelo da je vršimo. Ne smijemo smetnuti s uma da se spasenje samo po sebi ne sastoji u jelu i piću (Rimljanima 14,17), niti nam ono dolazi s vrha noža, vilice ili žlice.
4. Dva velika načela. U svakom životnom postupku muškarcima i ženama trebaju upravljati dva velika načela: (a) poticati i sačuvati život i dobro zdravlje, sačuvati najbolje zdravlje, jesti ono što je najhranjivije i (b) činiti najbolje moguće u svim prigodama u kojima se nađemo.
5. Loše zdravstvene navike. Tijelo, to jest hram, moguće je zagaditi, zaprljati i na kraju upropastiti na razne načine: (a) uzimanjem štetne hrane, pića ili drugih štetnih tvari; (b) nedovoljnim fizičkim vježbanjem; (c) pretjeranim radom koji obično prate nedostatan odmor ili opuštanje; (d) hranjenje uma nečistim mislima; (e) neispravnim držanjem tijela; (f) zlostavljanjem tjelesnih organa prekomjernim obrocima, pretjeranim naporom, naprezanjem, stezanjem i slično; ili (g) pomanjkanjem odgovarajuće količine čiste vode — izvana i iznutra, svježeg zraka i sunčeva svjetla.
6. Prava umjerenost. Pravi će kršćani težiti za istinskom umjerenošću: razboritom uporabom onoga što je dobro i korisno za zdravlje, te potpunom apstinencijom od svega što je škodljivo.
7. Liječenje i prevencija. Crkva ima dvostruku obvezu prema sebi i prema svijetu: osnivanje centara zdravstvene skrbi za liječenje bolesnih, i promicanje preventivnih metoda i postupaka kojima se može izbjeći bolest.
8. Prirodna sredstva liječenja. Kad god je to moguće, u pokušajima liječenja tijela treba se služiti prirodnim sredstvima, uključujući i povjerenje u božansku snagu. Kad god i gdje je god moguće, treba izbjegavati otrovne lijekove i tvari. Međutim, legitimna je uporaba nekih sredstava za liječenje, kao što su rendgenske zrake, anestetici, sredsta za cijepljenje i profilaksu (primjerice, upotreba lijekova na bazi kinina, za sprečavanje obolijevanja od malarije) i slično.
9. Prvobitna prehrana. Izvorna edenska prehrana voćem, orašastim plodovima, žitaricama i povrćem i danas pridonosi optimumu tjelesnog zdravlja, duhovnom rastu i općenito dobrom osjećaju.
Meso, perad i riba, zajedno s mliječnim proizvodima i proizvodima peradarske industrije, sve su manje preporučljivi i sigurni, zbog bolesti samih životinja, onečišćenja kemijskim (ponekad i radioaktivnim) spojevima i potencijalno štetnim fiziološkim i duhovnim djelovanjem na tijelo, um i karakter.
Ako iz prehrane izostavimo mesnu ili neku drugu hranu, moramo se pobrinuti za odgovarajuće hranjive zamjene.
Obroci mogu biti jednostavni, ali trebaju biti ukusni, privlačni i poticati apetit.
10. Kako pomoći drugima? Važan i neizostavan dio adventističke vijesti o zdravlju je obveza da pomognemo drugima. U nastojanju da dovedemo ljude do reforme, moramo uvijek pokazati strpljivost, ljubaznost, taktičnost i povjerljivost prema onima kojima želimo ukazati na nešto bolje.
Ellen G. White preporučuje: “Ne idimo brže od onih koje želimo povesti sa sobom, a čiji su savjest i razum osvjedočeni o istini koju iznosimo. Moramo poći ljudima tamo gdje se oni nalaze. … U reformama je bolje zastati jedan korak pred ciljem, negoli učiniti suvišan korak. Ako i bude neke pogreške, neka je ne bude u odnosu prema ljudima.” (Ellen G. White, Testimonies, sv. 3, str. 20,21)
Ovih deset točaka srž su stare, a danas tako suvremene adventističke vijesti o zdravlju.
Roger W. Coon, Ph.D.