Ovo je razdoblje za objavljivanje najveće od svih Radosnih vijesti
Izraz “adventistički Božić” izaziva razmišljanje i ispitivanje mogućnosti. Povezati ovaj posebno značajan izraz s blagdanom koji je danas toliko komercijaliziran kao da ne izgleda mudro. Vjera koju provodimo u praksi tijekom godine — poziv na poštovanje mjerila i trezvenost, istine koje primjenjujemo u svakodnevnom životu nasuprot poplave svjetovnosti kao da su umuknule i izazvale nelagodu između svetih Nikola (ili djeda Božićnjaka), ukrasa i slatkiša. Nismo sigurni pripadaju li zajedno riječi adventist i Božić, kao da smo otkrili jedan od onih neskladnih tonova od kojih vam kosti zatrepere.
Kao i protestanti stoljećima prije nas, adventisti su kao Crkva bili oprezni kad je riječ o slavljenju Božića, bez obzira kako pritom privatno postupali. Premda će neke velike crkve nanizati svijeće i postaviti jelke, u mnogim adventističkim crkvama jedva će se i spomenuti proslavljanje Kristovog rođenja, kao da će naše neodobravanje rastrošnosti i neumjerenosti u tom blagdanu nekako učiniti da nestanu. Istina, pjevat ćemo božićne pjesme, ali po svemu sudeći propovijed u subotu najbližoj tom blagdanu najvjerojatnije će biti o upraviteljskoj službi ili samoodricanju, a ne tajni utjelovljenja. Zbog zabrinutosti da bismo mogli pogriješiti prema onima koji prihvaćaju ljudske predaje, povlačimo se od onoga što ne možemo nadzirati.
Pa ipak, pa ipak …
Doktrina koja je sadržana u samom našem imenu — adventist — objavljuje svijetu neoborivu vjeru u biblijski nauk da je Gospodin u prošlosti ušao u povijest i da će to ponovno učiniti da izbavi zarobljeni Izrael; Krist koji je nekoć došao kao bespomoćno Dijete, uskoro će ponovno doći kao naš svemoćni Spasitelj. Vjerovati u Kristov drugi dolazak ima smisla samo ako isto tako nepokolebljivo vjerujemo u istinu o Njegovom prvom dolasku: “I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca — pun milosti i istine.” (Ivan 1,14) Adventizam u svojoj srži navješćuje i slavi oba dolaska, podsjećajući svijet da će ono što je počelo u Betlehemu doći do punog izražaja samo onda kad budemo našli mjesto u nekoj od prostorija Novog Jeruzalema.
Prema tome, Božić bi trebao biti jedan od najadventističkijih blagdana, s neusporedivo prikladnom mogućnošću da najavimo svoju vjernost cjelovitom učenju Biblije o oba Kristova dolaska. Umjesto da pristanemo uz slavljenje kako ga nameće kultura, ili još gore, da ga potpuno ignoriramo, ovo je razdoblje za objavljivanje najveće od svih Radosnih vijesti.
Da, govorite mi ovog Božića o Isusu, ali Ga ne ostavljajte bespomoćnog u jaslama, umotanog u pelenice! Potrudite se da mi govorite i o kamenu iz Danijela 2, koji se iznenada “odvali … a da ga ne dodirnu ruka”, i koji obećava da će uništiti sva svjetska carstva.
Da, govorite mi opet o anđelima i pastirima, ali nemojte propustiti reći istinu o velikom Pastiru čije ovce poznaju Njegov glas i idu za Njim kad poziva: “Iziđite iz nje, moj narode!” (Otkrivenje 18,4)
Dođite, poklonimo Mu se; ali mi svakako recite da će, čak i ako Ga i ne prihvatim za Spasitelja, vrlo brzo doći dan “da se Isusovu imenu ‘pokloni svako koljeno’ nebeskih, zemaljskih i podzemaljskih bića, i da ‘svaki jezik prizna’ — na slavu Boga Oca: Gospodar je Isus Krist.” (Filipljanima 2,10.11)
A kad mi kažete da su mudraci donijeli svoje darove i poklonili se, svakako me pozovite: “Bojte se Boga i zahvalite mu, jer je došao čas njegova Suda! Poklonite se Stvoritelju neba i zemlje, mora i izvora voda!” (Otkrivenje 14,7)
Ove godine vjerno posvjedočite o oba Gospodinova dolaska. Pođite dakle, i u Njegovo ime uživajte u pravom adventističkom Božiću.
Bill Knott, Adventist Review