Adventpress bilten

17. 05. 2024.

Život i zdravlje na Bundeku u Zagrebu

Život i zdravlje na Bundeku u Zagrebu

U povodu stotinu godina izlaženja časopisa Život i zdravlje, u zagrebačkom Sportsko rekreacijskom centru Budek je u nedjelju 12. svibnja održan dan promicanja cjelovitog zdravlja, u organizaciji Hrvatske konferencije Kršćanske adventističke crkve i njezinog Zdravstvenog odjela. Za tu prigodu pripremljene su razne aktivnosti, a mogli su sudjelovati svi uzrasti.

“Lijepo je organizirano i zapravo je to jedan mali sistematski pregled. Slučajno sam naišao na ovo jer sam išao s prijateljicom u šetnju. Prošao sam sve štandove i nadam se da sam zdrav, ali čekam još što će mi liječnik reći. Čuo sam prije za časopis Život i zdravlje, ali nisam ga čitao.” — rekao je posjetitelj Petar Krzmanić.

Građane su najviše privukli štandovi Zdravstvenog odjela na kojima su mogli provjeriti svoje zdravlje i porazgovarati s liječnikom, a djeca su uživala u lutkarskoj predstavi koju je pripremila ADRA Hrvatska. Upriličene su i različite radionice te izviđački kamp.

“Ovdje sam od devet ujutro, radim za knjižaru BookStop i Nakladnika Znaci vremena. Došlo je puno ljudi, a najviše je bilo roditelja s djecom. Mislim da ih je privuklo to što smo dijelili besplatne časopise, ali i lutkarska predstava je bila jako dobra. Roditelji uzmu časopise i balone pa onda odu na predstavu. Čini mi se da su jako zadovoljni.” — rekla je Noemi Šainčić koja je volontirala na jednom od štandova.

U suradnji sa Zdravstvenim odjelom u priredbu su se uključili i učenici Srednje škole u Maruševcu s pravom javnosti, koji su velikodušno ponudili svoje usluge i primijenili sve što su naučili kako bi pomogli ljudima.

“Iz škole su nas pozvali da se uključimo u ovaj projekt, a nama je to zvučalo zanimljivo. K nama na štand dolazilo je puno ljudi, i mislim da su uglavnom bili zadovoljni zbog svega što nudimo. Nisam ih pitala, ali vidim po njihovim izrazima lica da im je zanimljivo. Na štandu na kojem sam zamoljena sudjelovati mjere se razina šećera i saturacija kisika u mirovanju, nakon tri minute vježbanja i nakon pet minuta odmora.” — rekla je učenica Gabriela Lukačević koja trenutačno pohađa peti razred za zanimanje medicinska sestra. Rekla je da je uobičajena razina šećera u rasponu od 3,2 do 6,4 — i dodala da nisu imali nikoga s ozbiljnijim zdravstvenim problemima.

Osim mjerenja šećera, ljudima su volonteri na zdravstvenim štandovima provjeravali puls, jačinu pluća, mjerili tlak i težinu te tjelesnu masnoću, masirali ih i razgovarali s njima o zdravlju, a na kraju su svi mogli doći do liječnika koji im je davao konačnu dijagnozu.

“Na Bundeku smo kao fizioterapeuti masirali ljude i gledali jesu li napeti te imaju li miogeloze. To su nakupine mliječnih kiselina i očituju se kao male bolne kvržice. Obično nastaju zbog napetosti, pogrbljenosti, tjelesnog rada i prekomjernog sjedenja. Dolazilo nam je dosta ljudi s napetim mišićima i imali su miogeloze. Nismo im mogli puno pomoći zbog kratkog vremena koje smo imali za masiranje, ali bilo im je bar malo lakše.” — objasnila je Nika Gabelica iz Srednje škole u Maruševcu, učenica na trećoj godini smjera fizioterapeutski tehničar. Dodala je da su po osobi imali od pet do sedam minuta za masažu, ali da to inače traje puno duže — od pola sata do sat vremena.

Koliko je Bog blagoslovio cijeli projekt jasno je i kroz iskustvo pastora Ivana Đidare, koji kaže da je tijekom dana uspostavljeno oko dvjesto kontakata s ljudima koji su te sunčane nedjelje svratili u našu malu oazu zdravlja. Zahvalni smo Bogu i svima koji su došli te pomogli u ostvarenju tog čovjekoljubnog projekta, i veselimo se novim projektima s ciljem očuvanja cjelovitog zdravlja koje će ubuduće organizirati Zdravstveni odjel.

Vladana Kovačević


Razigrana crkva u na temu Izlaska Izraelaca iz Egipta

Razigrana crkva u na temu Izlaska Izraelaca iz Egipta

Još jedan program razigrane crkve održan je 13. travnja u prostorijama crkve Zagreb 2 na kojem je sudjelovalo tridesetero djece u pratnji njihovih roditelja. Veselje djeci je i ovog puta na samom ulazu upriličio tim za oslikavanje lica motivima u skladu sa temom razigrane crkve koja je ovog puta bila izlazak Izraelaca iz Egipta.

Cilj razigrane crkve je bio prikazati djeci kako je Bog na čudesan način izveo svoj narod iz ropstva. Kao i svakoj do sada razigranoj crkvi program je započeo s prigodnim pjesmama i pričom iz Biblije. Ovaj put igrokaz je izostao ali zato je biblijski događaj o deset zala ispričan na jedan zanimljiv i živopisan način uz zvukove i rekvizite pomoću kojih su djeca mogla doživjeti kako je Bog pomogao svome narodu. Zatim su uslijedile kreativne radionice na kojima su djeca izrađivala radove prema zadanoj temi. Uz mnoštvo papira, ljepila, vodenih bojica, perlica i ostalog pribora djeca su izrađivala i slikala gorući grm, radila magnetiće od perlica, oslikavala kamenčiće, i na kreativan način izrađivala žabe od papira. Po običaju najmlađi su uživali u plastelinu i bojanju u čemu nikad ne izostaje dovoljno dječje mašte. Puno smijeha, radosti i zabave koji uvijek krase ovakve sastanke ni ovoga puta nisu izostali.

Nakon radionica djeca su imala priliku uživati u večeri koja je na kreativan način pripremljena u skladu sa temom. Na stolu su ih između ostalog dočekali i mafini u različitim bojama na kojima su stajale sličice komaraca, obada, žaba i skakavaca pa su neki pomislili da su od njih doista i napravljeni. Nije izostala ni torta koja je ovog puta napravljena u obliku razdvojenog crvenog mora. Na kraju, dojmovi svih prisutnih su bili izrazito pozitivni i još iste večeri su se mogla čuti pitanja radoznale djece „Kad će opet biti nova razigrana crkva? a to znači i neka nova i kreativna priča.

Mirta Havran


Posjeti crkvama u Sarajevu i Mostaru

Posjeti crkvama u Sarajevu i Mostaru

U organizaciji najpoznatijeg hrvatskog adventističkog pastora-turističkog vodiča, nezamjenjivog Miroslava Lorencina i njegove supruge Julijane, od 3. do 6. svibnja ove godine skupina vjernika i njihovih prijatelja iz Hrvatske krenula je u posjet braći i sestrama iz Sarajeva i Mostara, te u upoznavanje tih jedinstvenih gradova. Pod vodstvom našeg pastora, poduprti molitvama te pod blagoslovima i sigurnom zaštitom nebeskog Vodiča, veselo društvo iz Pule, Rijeke, Rovinja, Poreča, Rapca, Zagreba, Bistre i Rakovog Potoka doživjelo je predivne zajedničke trenutke u kojima se podsjetilo na prave ljudske vrijednosti.

Duh zajedništva i jedinstva različitih generacija putnika, raznolikih po onome što ih zanima, kulturi, etničkoj pripadnosti, imovinskom stanju, svjetonazoru, tjelesnoj snazi i zdravstvenom stanju, osjetio se već prvoga dana na trinaestosatnom putovanju kroz predivnu prirodu brdovite i šumovite Bosne. Taj osjećaj zajedništva u različitosti još je više pojačan dolaskom u Sarajevo, grad koji svim svojim gostima, putnicima i prijateljima pruža osjećaj tople i srdačne dobrodošlice. Multikulturalnost grada najbolje se ogleda kroz posjećene znamenitosti i zapaženu arhitekturu grada, gdje su ulice, povijesni, kulturni i vjerski objekti na čudesan način isprepleteni.

Vrhunac doživljenih iskustava i osjećaja dogodio se tijekom predivnog subotnjeg druženja s vjernicima iz Sarajeva i Mostara, predvođenim pastorom Mladenom Juričevićem i njegovom suprugom. Kroz njihovu smo gostoljubivost, podijeljena iskustva, jednostavnost i pokazanu ljubav još dublje osvijestili dragocjenost duha tolerancije, vrijednost svakog Božjeg stvorenja i značaj prihvaćanja svakog ljudskog bića. Te su vrijednosti Božja djeca nesebično širila tijekom teških ratnih dana i duge opsade grada, no njihov se utjecaj osjeća još i danas i prelio se na sve nas.

Nezaboravno putovanje i druženje na kojem smo doživjeli duboka i neočekivana iskustva okrunjeno je upoznavanjem predivne prirode modro-zelenog kanjona Neretve, kao i dojmovima koje pruža Mostar kao jedan od najljepših gradova Bosne i Hercegovine, a koji je dobio ime po čuvarima mostova na obalama rijeke Neretve. Mostarski Stari most nas je najviše oduševio, no najznačajnija pouka koju nosimo s tog putovanja, i za koju vjerujemo da ju je Božji Duh još dublje utisnuo u naša srca, jest vrijednost građenja i održavanja mostova među ljudima, jer baš smo svi — ma koliko različiti bili — samo Božja stvorenja koja On jednako i neizmjerno voli.

Roberta Katačić