Krštenje u Varaždinu
U Varaždinu je 23. svibnja 2020. godine upriličena svečanost krštenja Hane Mojzeš. U prigodnoj propovijedi vjernici su se podsjetili na važnost krštenja.
Ivan Krstitelj je branio i smatrao da se Isus ne treba krstiti, a Etiopljanin je uzviknuo: “Tko mi brani da se krstim?” — nakon što je razumio Filipovo objašnjenje ulomka kojeg je čitao iz Knjige proroka Izaije. Kad se netko odluči na tako važan korak, nakon pripreme i razumijevanja osnovnih istina Svetog pisma, nitko od nas ne može stati nasuprot toj odluci. Pritom je važno da tu nije kraj našeg duhovnog razvitka, nego početak. Ako nešto ne razumijemo, zauzmimo stav poput Etiopljanina: “Kako bih znao ako mi netko ne protumači.”
Hana je mlada po godinama i kao vjernica adventističke crkve, ali uz Božju pomoć će rasti i duhovno jačati. Vjerujemo da će se uvijek sjećati svečanosti i svojega zavjeta s Bogom. Te subote nazočilo je nekoliko prijatelja, a među njima na Hanin poziv i njezina školska prijateljica.
Neka Bog blagoslovi Hanu i uvijek bude s njom i sa svima nama!
Kristijan Mojzeš
Deseterostruko krštenje u crkvi u Rakovčevoj
Subota 13. lipnja 2020. ostat će u crkvi Zagreb 2 u Rakovčevoj zapamćena po deseterostrukom biblijskom krštenju. Pet bračnih parova, redom mlađi ljudi iz rumunjske zajednice u Zagrebu, iz velike obitelji Gabor, odlučili su krštenjem potvrditi svoju pripadnost crkvenoj obitelji. Oni su: Štefan i Mihaela-Mnra; Ludovik i Margareta-Mandra; Lajoš i Baranka-Tereza; Karlo-Gabor i Anđela, te najmlađi među njima Janko i supruga Mndre. Pastor Mladen Juričević ih je pripremao i prolazio s njima biblijske teme zimus pojedinačno po obiteljima, a tijekom proteklog razdoblja izolacije na daljinu pomoću suvremene tehnologije. Saznali smo da se njihovim obiteljima Biblija poštuje i čita već generacijama. Stoga su odluku o krštenju donijeli mjesecima ranije, ali nevolja s koronavirusom odgodila je ovaj događaj za lipanj.
Skupina vjernika iz Rumunjske već je dvanaestak godina dio crkve u Rakovčevoj i postupno se njihov broj povećava. Prilikom krštenja pastor Juričević je objasnio kako je u njihovoj kulturi uobičajeno da muškarci nose brkove, a žene se oblače u dugačke plisirane haljine živih boja upotpunjene svilenim maramama i trakama za pletenice. Prije samog obreda krštenja pastor je zatražio Božji blagoslov njihovih obitelji. Tako je ove druge subote u lipnju naša crkva bila puna radosnog čestitanja, cvijeća i boja. Svečanosti bogoslužja pridonijela je odabrana glazba koja je, vjerujemo pobudila pozornost i radost Božjih anđela.
U današnjem posvjetovljenom društvu odluke ovih ljudi tim su vrednije jer su, udaljeni od svoje postojbine, na njima stranom jeziku i u različitim društvenim okolnostima zemlje u kojoj su se nastanili, razumjeli i prihvatili biblijske istine, a svoj izbor potvrdili pred svima u crkvi.
U duhovnoj poruci je pastor Juričević istaknuo značaj krštenja i podsjetio na primjer Isusovog krštenja uranjanjem u vodu rijeke Jordan. Bila je to prilika da se podsjetimo na Isusov razgovor s Nikodemom, koji je k Isusu došao noću. Poznati redak iz Djela, gdje je dvoranin rekao Filipu: “Evo vode! Što mi priječi da budem kršten?” vjerojatno nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Zaista, za iskrene duše ni strani jezik nije prepreka, kako smo vidjeli.
Evanđelja ni jednom ne bilježe da je Isus odbio bilo kojeg izgubljenog koji je tražio bolji put. On uvijek obnavlja, oprašta i nudi nadu. Pastor Juričević je uputio poziv svima koji su još neodlučni da pristupe Božjoj obitelji dok Isus još čeka. Poziv je upućen svima: “Dođite k meni svi…” (nitko nije isključen), a Isus dodaje: “A onoga tko dolazi k meni sigurno neću izbaciti van.”
S obzirom na neizvjesnost jer je zlosretni virus još uvijek među nama, ovoga puta nakon čestitanja i fotografiranja nismo upriličili zajednički ručak. To smo ostavili za neke buduće povoljnije prilike.
Biserka Cukina
