Završna svečanost na Adventističkom teološkom visokom učilištu u Maruševcu
Oduševljenost s kojom je započela 2020. godina žestoko je uzdrmana nastankom pandemije koronavirusa. Sva područja života svih ljudi diljem svijeta značajno su promijenjena i mnogi planovi nisu doživjeli svoje ispunjenje. Nove izazovne okolnosti utjecale su i na svakodnevni život studenata i osoblja Adventističkog teološkog visokog učilišta u Maruševcu. Iako se nastava morala prilagoditi strogim mjerama društvenog razdvajanja, ona se i dalje odvijala i konačno je dovršena prema predviđenom nastavnom planu. Razmjerno rano od početka pandemije postalo je jasno da ćemo se morati odreći sna o lijepoj završnoj svečanosti na kojoj je ove godine trebalo sudjelovati četvero diplomanata — Markelian Frasheri iz Albanije, Grace Boughner iz Sjedinjenih Američkih Država, Dominik Ljubić i Ivana Šadek iz Hrvatske, kao i magistrant Dejan Ždraljević iz Austrije.
Nove okolnosti bile su posebno nepogodne za diplomante koji su bili u postupku pisanja svojeg završnog rada kao krune njihovog dosadašnjeg teološkog napretka. Taj zadatak, koji je sam po sebi dovoljno izazovan, dodatno je otežan ograničenim radom fakultetske knjižnice. Pa ipak, studenti su se ozbiljno uhvatili u koštac s dvostrukim izazovom, dali sve od sebe i konačno uspjeli dovršiti četiri visokokvalitetna istraživačka rada koji mogu biti vrlo korisni široj crkvenoj zajednici. Markelian je istraživao pojam crkve i njezinog razvoja na osnovi Djela apostolskih, Grace se bavila biblijskom provjerom ponovno popularne teorije moralnog utjecaja Kristove smrti, Dominik je analizirao mehanizme duhovnog propadanja izraelskog kralja Šaula, dok je Ivana obrađivala ograničenja znanstvenog pristupa rješavanju suvremene ekološke krize i prednosti primjene na taj problem biblijskog razumijevanja čovjekovog odnosa prema svijetu u kojem živi.
Dok su studenti marljivo radili na ispunjavanju svojih obveza, stanje s koronavirusom se pomalo smirivalo, tako da su se konačno stekli uvjeti ne samo za uobičajenu obranu završnog rada, koja se održala 12. lipnja, nego i za održavanje najradosnijeg dijela studiranja u Maruševcu — završne svečanosti, koja je održana u nedjelju, 14. lipnja. Posebno smo zahvalni Bogu što je u svojoj milosti učinio da je naš san o lijepoj, srdačnoj i Božjim Duhom ispunjenoj završnoj svečanosti usprkos svemu ipak postao stvarnost. Zahvalni smo Mu što smo naše diplomante, koji su u proteklih nekoliko godina u Maruševcu ostvarili sveobuhvatan osobni rast, mogli ispratiti dalje u život i službu na radostan i dostojanstven način. Neka Bog, koji im je tijekom obrazovanja pomagao da postanu dobri ljudi, učini da oni budu Njegova produžena ruka koja će svijet učiniti boljim mjestom za život i mnoge dovesti u spoznaju spasonosne istine. Molimo se Bogu i upućujemo poziv svim mladim ljudima da dođu na nezaboravni studij teologije u Maruševec, dožive posebno iskustvo s Bogom i pripreme se za život i službu.
Radenko Džuver, dekan Adventističkog teološkog visokog učilišta u Maruševcu
Za još pedeset godina
Zakoračite li prostorijama Srednje škole u Maruševcu, naići ćete na srušene zidove, prašinu i radnike. Pripremamo se za sljedećih pedeset godina — ako kraljevstvo nebesko ne siđe na Zemlju, koja je veća duhovna, društvena, gospodarska, zdravstvena i ekološka ruševina nego što je to trenutno naša škola. Želimo tu biti za još pedeset godina prkosa, inata i dišpeta prema onom što je na ovom svijetu neljudsko, površno, nemoralno i što ne slavi Isusove riječi i djela. Želimo biti spremni za još pedeset godina, svjesni da kročimo svijetom na kojem slabi vjera, ljubav, nada i sigurnost. Ne želimo se predati, pokleknuti i dignuti bijelu zastavu. Zapravo, želimo podići Božju zastavu, jer se nismo predali postmodernom i postkršćanskom svijetu u kojem se ne prepoznaje razlika između dobra i zla, nego se zlo naziva dobrim, a dobro zlim.
Prije nekoliko tjedana pedeset i šestero učenika završilo je Srednju školu u Maruševcu s pravom javnosti te su pristupili polaganju ispita državne mature. Iza nas je prevrtljiva, neizvjesna, stresna i teška nastavna godina. Školska tek treba doći svojemu kraju. I onda krećemo iznova: u nove učionice s novim učenicima. Tijekom pedeset godina srednjoškolskog odgoja i obrazovanja, kroz našu školu su prošle tisuće učenika i roditelja. Škola je ostavila trag na dobro. Upravo zato želimo nastaviti istim smjerom, još sigurniji da je naša škola Božji dar i da može pomoći crkvi u njezinoj misiji i propovijedanju Radosne vijesti.
Već potrošene improvizirane učionice nekadašnjeg muškog internata trpe neumoljive udarce malja radnika, dok iz prikrajka čekaju novi koji će u novouređenim učionicama osigurati da sadašnji i budući učenici imaju još bolje uvjete za stjecanje znanja i vještina.
Crkva bez takvih ustanova nije živa crkva s društvenim utjecajem. Upravo zato pohvaljujemo sve poticaje uprave Jadranske unije konferencija i naših triju konferencija u tome da škola bude obnovljena te da nastavi biti središtem utjecaja. Sedamdeset i osmero zaposlenih i dvjesto pedeset učenika doživjet će uvjerenje i sigurnost da naša škola ima budućnost. Ona je u rukama uprave, ali ponajviše vjernika, kako bi škola i sam kampus mogli biti oaza drukčijeg pogleda na život, odgoj i obrazovanje. Svaka donacija je dobrodošla i otići će u dobrom smjeru. Škola, fakultet i crkvene ustanove nam trebaju. Ne kako bi radnici imali posla, a učenici stekli obrazovanje, nego kako bismo se utkali u mrežu društva u kojem jesmo — i bili sol i svjetlo.
Neka Bog učini da budemo odgovorni, marljivi i posvećeni misiji. Neka Bog učini da naše ustanove u Maruševcu napreduju. Neka Bog učini da svi shvatimo kako smo jedni drugima potrebni i da ne živimo za sebe, te da nam kao crkvi treba što više mjesta i događaja koja šire pozitivan utjecaj.
Dejan Stanjević, ravnatelj Srednje škole s pravom javnosti u Maruševcu
