Aktivan vjernik

18. 09. 2019.

“Odgovori mu Isus: ‘Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.’” (Ivan 14,23)

Predstavljanje Kristovog karaktera svijetu najsvečaniji je posao. Onaj tko to čini, sije sjeme za vječni život. Kad god vidite da drugi čine nešto za što vas savjest osvjedočuje da ne priliči jednom kršćaninu, potrudite se da to sami nikad ne činite. Nikad ne ožalošćujte srce Isusa koji je ponio vaše grijehe i uzeo vaše žalosti. Služite Bogu u smjernosti i poniznosti srca.

Gospodin vas ljubi i dokle god budete slijedili Isusove stope, hodat ćete sigurno. Od najvećeg je značenja da svaka duša koja ispovijeda Kristovo ime poravna put pred sobom. A zašto? Da hromi ne bi zalutao. Strašno, strašno je pružiti duši pogrešan primjer i navesti je na pogrešan put načinom na koji možda sami hodate. Uskoro ćemo stati pred Kristovu sudačku stolicu, ali ne da bi se odlučivalo o našem slučaju, jer to je već učinjeno prije. Sud zasjeda, knjige se otvaraju i svaki čovjek prima u skladu s onim što je činio, bilo dobro ili zlo. Dakle, gomilajte što je moguće više dobrih djela u svojem životu. …

Isus je bogat milosrđem. Crpite, neprekidno crpite od Njega da biste imali obilne zalihe. Zloduh krivovjerja iscrtao je kartu svijeta i odlučio ga zaposjesti kao svoje kraljevstvo. Mnogo je onih koji pripadaju njegovoj vojsci. Oni su prerušeni, vješti i ustrajni. Opiru se svakom božanskom utjecaju i koriste sva sredstva da bi uništili makar jednu dušu. Posjeduju zadivljujuću revnost, pristup i sposobnosti, i kad god se ukaže prilika, nameću se tamo gdje je upravo podignuta zastava istine.

Što trebaju raditi Božji suradnici? U čemu se ogleda njihova sposobnost i uspješnost? Oni koji surađuju s Bogom, radit će u Kristovim redovima. Prožeti Kristovim duhom, oni će se uzdići do svojeg pravog dostojanstva i odgovornosti. Crkva ne treba bezbrižno prekrižiti ruke govoreći: “Bogata sam, nagomilala sam bogatstvo i ništa mi ne treba.” Kristovi sljedbenici ne trebaju se oslanjati na iskustvo iz prošlosti i tako prestati napredovati do savršenstva. Ako to bude činila, Crkvu čeka poraz i propast. Na koga se ona treba osloniti? Sasvim i u potpunosti na Boga. (Letter 89, 18. rujna 1894. — Pismo Edsonu i Emmi White)