Jutarnji stih

aloste Ga naše sumnje

“Ne žalostite Duha Svetoga Božjega, kojim ste zapečaćeni za dan otkupljenja!” (Efežanima 4,30)

Kad ostavljamo dojam da sumnjamo u Božju ljubav i da nemamo povjerenja u Njegova obećanja, sramotimo Boga i žalostimo Njegovog Svetoga Duha. … Kako bi se osjećao bilo koji roditelj kad bi djeca tako postupala prema njemu? A što naš nebeski Otac može misliti o nama ako nemamo povjerenja u Njegovu ljubav koja Ga je navela da žrtvuje svojega jedinorođenog Sina da bismo mi imali život? Apostol piše: “On koji čak nije poštedio vlastitog Sina, već ga predao za sve nas, kako nam neće dati sve ostalo s njime?” (Rimljanima 8,32) A ipak, koliko njih govori svojim djelima, iako ne i riječima: “Bog time nije mislio na mene. Možda On voli druge, ali mene ne voli!” (Put Kristu, str. 103)
Vjera hvata Boga za riječ i ne traži da razumije značenje teških iskustava s kojima se suočava. Međutim, mnogo je onih koji imaju samo malo vjere. … Teškoće s kojima se suočavaju, umjesto da ih približe Bogu, odvajaju ih od Njega budući da u njima izazivaju nemir i nezadovoljstvo. Je li u redu što su tako nezadovoljni? Isus je njihov prijatelj. Cijelo Nebo zainteresirano je za njihovo dobro, i njihov strah i njihovo nezadovoljstvo ožalošćuju Svetoga Duha. Mi trebamo vjerovati ne samo zato što vidimo ili osjećamo da nas Bog čuje. Moramo se osloniti na Njegova obećanja. … Kada zatražimo Njegov blagoslov, trebamo vjerovati da ćemo ga primiti i zahvaliti Mu što smo ga dobili. A onda trebamo obavljati svoje dužnosti, sigurni da će nam blagoslov biti poslan u vrijeme kada nam bude najpotrebniji. (GW 261)
Vrlo je ozbiljan prijestup ožalošćivati Svetoga Duha, a On se žalosti kada ljudsko oruđe pokušava raditi samo, kada odbija stupiti u Gospodnju službu jer mu križ izgleda pretežak ili samoodricanje preveliko. Sveti Duh želi prebivati u svakoj duši. Ako Ga pozdrave dobrodošlicom kao uvaženoga gosta, oni koji Ga prime, postat će savršeni u Kristu. (CH 561)
Trudimo li se svom svojom snagom dostići mjeru rasta ljudi u Isusu Kristu? Težimo li za Njegovim savršenstvom, uvijek hitajući prema cilju koji nam je postavljen — prema savršenstvu Njegovog karaktera? Kada Gospodnji narod dostigne taj cilj, bit će zapečaćen na svojim čelima. Ispunjen Duhom, bit će savršen u Kristu i anđeo zapisničar objavit će: “Svrši se!” (6BC 1118)


Komentiraj