Anđeli su prisutni u trenucima kušnje

“Jer anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim. Na rukama će te nositi da se ne spotakneš o kamen.” (Psalam 91,11.12)
Izričito se kaže da Sotona radi u sinovima neposlušnosti (vidi Efežanima 2,2). Ne samo da ima pristup njihovom umu, već djeluje i preko njihovog utjecaja, svjesnog ili nesvjesnog, kako bi i druge naveo na istu neposlušnost. Ako zli anđeli imaju takvu moć nad ljudima koji se protive Bogu, koliko veću moć imaju dobri anđeli nad onima koji Mu žele biti poslušni. Kada povjerenje ukažemo Isusu Kristu, pretvarajući poslušnost u pravednost, Božji anđeli rade na našem srcu da bi nas učinili pravednima. … Anđeli su prišli i služili našemu Gospodinu u pustinji kušnji. Nebeska bića bila su s Njim dok je bio izložen napadima sotonskih sila. Ti napadi su bili puno okrutniji od svih kroz koje je itko od nas morao proći. Sve je stavljeno na kocku radi ljudskog roda. U tom se sukobu Krist nije koristio čak ni svojim riječima, već se oslonio na “pisano je”. Kristova ljudska narav bila je opterećena više nego što će bilo tko od nas ikada saznati. Knez života i knez tame suočili su se u strašnom sukobu, ali Sotona nije uspio steći ni najmanju prednost, ni u riječi, ni na djelu. To su bila stvarne kušnje, a ne pretvaranje. Krist “je sam trpio i bio kušan” (Hebrejima 2,18). Bili su prisutni i nebeski anđeli i držali podignutu zastavu kako Sotona ne bi mogao prestupiti granicu i nadvladati Kristovu ljudsku narav. U posljednjoj kušnji s kojom je suočio Krista, ponudio Mu je mogućnost da dobije sav svijet sa svom njegovom slavom ako se pokloni onome koji je tvrdio da ga Bog šalje. Krist je tada morao izdati svoju zapovijed. Morao je pokazati svoju vlast nad svim sotonskim silama. Božanstvo je bljesnulo kroz Njegovu ljudsku narav i Sotona je bespogovorno odbijen. “Odstupi, sotono”, rekao je Krist. … To je bilo dovoljno. Sotona dalje nije mogao ići. Anđeli su služili Spasitelju. Donijeli su Mu hranu. Surovost tog okršaja nijedan ljudski um nije u stanju pojmiti. U pitanje je bila dovedena dobrobit čitavog ljudskog roda i samoga Krista. Jedna pogrešna riječ s Kristove strane, jedan ustupak i Sotona bi polagao pravo na ovaj svijet. Tada bi on, knez sila tame, kako je mislio, uspostavio svoja pravila. Pred Kristom se pojavio anđeo s Neba jer je sukob bio završen. Ljudska snaga samo što Ga nije izdala. Ali cijelo Nebo je pjevalo pjesmu vječne pobjede. (Letter 116, 1899.; Selected Messages, sv. 1, 94,95)