“Činilo nam se da smo prema njima kao skakavci. Takvi bijasmo i njima.” (Brojevi 13,33)
“Tada sva zajednica podiže viku i graju, i narod je plakao onu noć.” Ubrzo je došlo do provale nezadovoljstva i otvorene pobune; Sotona je stekao potpunu vlast nad njima pa se moglo pomisliti da je narod izgubio razum. Ljudi su počeli proklinjati Mojsija i Arona zaboravljajući da Bog sluša njihove pogrdne riječi, da je Anđeo božanske prisutnosti, obavijen stupom od oblaka, svjedok užasnih izljeva njihovog gnjeva. Ogorčeni, glasno su vikali: “Kamo sreće da smo pomrli u zemlji egipatskoj! Ili da smo pomrli u ovoj pustinji!” A onda su se okrenuli i protiv Boga: “Zašto nas Jahve vodi u tu zemlju, da padnemo od mača, a žene naše i djeca da postanu roblje! Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u Egipat! Jedan je drugome govorio: ‘Postavimo sebi vođu i vratimo se u Egipat!’”
Pogođeni do srži pobunom naroda, osjećajući koliko je njihov grijeh velik, “Mojsije i Aron padoše ničice pred svom okupljenom izraelskom zajednicom”. Ponovno su Kaleb i Jošua pokušali uvjeriti narod. Njihov jasan, zvonki glas nadjačao je buru žalosti i buntovnih prigovora: “Zemlja kroz koju smo prošli da je istražimo izvanredno je dobra. Ako nam Jahve bude dobrostiv, u tu će nas zemlju dovesti, i dat će nam je. To je zemlja u kojoj teče med i mlijeko. Samo, nemojte se buniti protiv Jahve! Ne bojte se naroda one zemlje: ta on je zalogaj za nas. Oni su bez zaštite, a s nama je Jahve! Ne bojte ih se!”
Međutim, skup nije poslušao njihovu iskrenu molbu. Nevjerni uhode bili su vrlo glasni u osuđivanju Kaleba i Jošue, pa je odjeknuo poziv da ih zaspu kamenjem. Pobjesnjela gomila dograbila je kamenje da pobije ove vjerne ljude. Kad su uz divljačku viku nasrnuli, kamenje im je iznenada poispadalo iz ruku. Zašutjeli su i počeli se tresti od straha. Bog se umiješao i spriječio njihove ubilačke namjere. Slava Njegove prisutnosti, slična zasljepljujućoj svjetlosti, obasjala je Šator sastanka. … Pojavio se Netko moćniji od njih i nitko se više nije usuđivao pružiti otpor. (Review and Herald, 20. svibnja 1902.)
Za razmišljanje: Jesam li ikada ražalostio Duha Svetoga u naletu srdžbe? Je li moj gnjev ikada zaustavio blagoslove koje mi je Bog namijenio?