“Za neprolaznu, neokaljanu, neuvelu baštinu koja vam stoji sačuvana u nebesima.” (1. Petrova 1,4)
Krist je poučavao i, kao i obično, oko Njega se, osim učenika, okupilo i mnogo drugih slušatelja. … Međutim, bilo je mnogo onih koji su čeznuli za milošću Neba, ali samo da bi zadovoljili svoje sebične ciljeve. Vidjeli su da Krist ima čudesnu sposobnost objavljivati istine u jasnom svjetlu. … Zar im ne bi mogao posuditi tu svoju silu da ostvare svoje zemaljske ciljeve?
“Netko mu iz naroda reče: ‘Učitelju, reci mome bratu da sa mnom podijeli baštinu!’” (Luka 12,13) … Usred svečanih pouka koje je Krist davao, ovaj čovjek prekinuo ga je iz čisto sebičnih razloga. On je cijenio one Gospodnje sposobnosti koje bi se mogle iskoristiti za unapređenje njegovih zemaljskih poslova; ali duhovne istine nisu utjecale ni na njegov um ni na njegovo srce. … Isus, Kralj slave, koji je, budući bogat, radi nas osiromašio, otvarao mu je riznice božanske ljubavi. Sveti Duh ga je zaklinjao da postane baštinik “neprolazne, neokaljane, neuvele baštine” (1. Petrova 1,4). …
Spasiteljevo poslanje na Zemlji brzo se bližilo kraju. Ostalo Mu je samo još nekoliko mjeseci da dovrši ono što je došao učiniti da bi uspostavio svoje kraljevstvo milosti. A ipak Ga je ljudska lakomost pokušala odvratiti od Njegovog djela i navesti da se pridruži raspravi oko komada zemlje. Međutim, Isusa ništa nije moglo udaljiti od Njegove zadaće. Njegov je odgovor glasio: “Čovječe, tko je mene postavio vama za suca ili djelioca?” … Zapravo, Krist kao da je htio reći: Nije moje djelo da rješavam sukobe ove vrste! On je došao s drugom namjerom, propovijedati Evanđelje i tako pridonijeti da ljudi postanu svjesni nebeskih stvarnosti. …
Kad je poslao Dvanaestoricu, rekao im je: “Na svom putu navješćujte: Blizu je kraljevstvo nebesko!” (Matej 10,7) Nisu trebali rješavati zemaljske sukobe među ljudima. Njihov je posao bio da nagovore ljude da se pomire s Bogom. U tom djelu krila se njihova moć da budu na blagoslov čovječanstvu. Jedini lijek za grijehe i žalosti ljudi je Krist. Samo Evanđelje o Njegovoj milosti može izliječiti zla koja muče društvo. … Sebično srce puno grijeha jedino On može zamijeniti novim srcem punim ljubavi. (Isusove usporedbe, str. 167—169)