Bdijte! Bdijte! Bdijte!

“Dakle: bdijte, jer ne znate kad će doći Gospodar kuće, uvečer, u ponoći, kad se oglase pijetli ili ujutro, da ne bi došao iznenada i našao vas gdje spavate. Što vama velim, to velim svima: Bdijte!” (Marko 13,35-37)
Sada je vrijeme da ni na trenutak ne skrenemo svoj duhovni pogled s Krista Isusa. Njegov savjet upućen nama glasi: “Što vama velim, to velim svima: Bdijte!” Postoji li kršćanin kojem nije potrebno upozorenje i čijem srcu nije potrebno bdjenje? Srce se mora čuvati sa svakim oprezom, s neprekidnim bdjenjem. … Pazite na skrivene neprijateljeve napadaje, pazite na stare navike i prirodne nagone da ne bi izbili; potisnite ih i pazite; ako treba, potisnite ih stotine puta. Pazite na misli, na planove, da ne postanu sebični i usmjereni na vas. Bdijte i molite se da ne biste pali u napast. Bdijte nad dušama koje je Krist otkupio svojom krvlju. Pazite da dobro iskoristite prilike. Poput Marije, mi moramo sjediti kraj Isusovih nogu i učiti od Njega, jer smo izabrali bolji dio koji se nikada neće uzeti od nas. Poput Marte, uvijek moramo biti spremni za Gospodnje djelo. Uzvišene kršćanske vrline mogu se postići samo ako puno vremena provedemo na koljenima u iskrenoj molitvi. … Jedno vlakno korijena sebičnosti koje ostane u duši niknut će kada ga najmanje očekujemo, i na taj će se način mnogi onečistiti. (Letter 36, 1894.) Mi smo na neprijateljskom tlu. Onaj koji je zbačen s Neba, sišao je s velikom silom. Sa svakim mogućim lukavstvom i zavođenjem on traži duše ne bi li ih zarobio. Ako nismo neprestano na oprezu, past ćemo kao lak plijen pred njegovim nebrojenim prijevarama. Mi smo upravitelji kojima je naš odsutni Gospodin povjerio na brigu svoje kućanstvo i imovinu, kojima je došao na Zemlju služiti. Vratio se na Nebo ostavivši nas da upravljamo i On očekuje od nas da bdijemo, čekamo i pripremamo se za Njegov dolazak. Opravdajmo Njegovo povjerenje da ne bi iznenada došao i našao nas kako spavamo. (Letter 5, 1903.)