“Pazite, bdijte i molite se, jer ne znate kad je vrijeme.” (Marko 13,33 — šarić)
“Pazite, bdijte i molite se”, bile su riječi našeg Spasitelja izgovorene za vrijeme posljetka i Njegovog drugog dolaska kad će On odvesti svoju vjernu djecu njihovom domu.
Najprije trebate paziti. Pazite da ne biste govorili nepromišljeno, zlovoljno i nestrpljivo. Pazite da se u vašem srcu ne nađe ponos. Pazite da vas zle strasti ne svladaju, umjesto da vi njih pobijedite. Pazite da vas ne obuzme bezbrižan i ravnodušan duh te da zanemarite svoje dužnosti i postanete lakoumni i neozbiljni, pa da vaš utjecaj ima okus smrti, a ne života.
Nadalje, trebate bdjeti i moliti se. Isus vam to ne bi naredio da ne postoji stvarna potreba za tim. Njemu je dobro poznato kako sami ne možete nadvladati bezbrojne neprijateljeve kušnje i zamke koje će se pred vama naći. On vas nije ostavio da se sami borite u tome, već je osigurao način na koji možete dobiti pomoć. Stoga vas On poziva da se molite.
Ispravno se moliti znači tražiti od Boga u vjeri ono što vam je potrebno. Idite u svoju sobu, ili na neko skriveno mjesto, te zatražite od Oca u Isusovo ime da vam pomogne. Sila te molitve dolazi iz srca koje je uvjereno u vlastite slabosti, ali koje čezne za snagom koja dolazi od Boga. Bog će čuti iskrenu, žarku molitvu i odgovoriti na nju. Idite k svom Bogu koji je jak i koji voli čuti molitve svoje djece. Iako se možete osjećati vrlo slabi te vas s vremena na vrijeme neprijatelj može svladati jer ste zanemarili prvu zapovijed našega Spasitelja, da pazite, ipak nemojte odustati u borbi. Učinite veće napore nego prije. Nemojte klonuti. Bacite se pred Isusove noge; On je bio kušan i zna kako pomoći onima koji su kušani. Priznajte svoje pogreške i slabosti te kako vam je potrebna pomoć u njihovom svladavanju, ili ste propali. A dok tražite, morate vjerovati da vas Bog čuje. Bog će vam pomoći. Anđeli će vas čuvati.
Ali, prije nego što možete očekivati ovu pomoć, morate učiniti ono što je moguće s vaše strane. Pazite, bdijte i molite se. Neka vaše molitve budu žarke. Neka ove riječi budu jezik vašega srca: “Neću te pustiti dok me ne blagosloviš.” (Postanak 32,27) Imajte određeno vrijeme, posebno vrijeme za molitvu, barem triput dnevno. Daniel se molio svojem Bogu ujutro, u podne i uvečer, bez obzira na kraljev ukaz i prijetnju lavovskom jamom. Nije ga bilo stid ili strah moliti se, već je to činio kraj otvorenih prozora triput dnevno. Je li Bog zaboravio svojega vjernog slugu kada je bio bačen u lavovsku jamu? Ne, nikako. Bio je s njim cijelu noć. Zatvorio je usta gladnim lavovima tako da nisu mogli ozlijediti Božjeg čovjeka molitve. (Youth’s Instructor, listopada 1855.)