“Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj.” (Psalam 147,5)
Mnogi misle da je katolička vjera neprivlačna i da su njezina bogoslužja samo dosadno i besmisleno ponavljanje ceremonija. I tu nisu u pravu! Iako je katoličanstvo utemeljeno na obmanama, to nije nikakva gruba ili nevješta prijevara. Vjerske službe Rimske crkve najimpresivniji su ceremonijal koji se može zamisliti. Svojim sjajem, raskoši i svečanim obredima mogu očarati čovjekova osjetila i ušutkati glas razuma i savjesti. Oko je očarano. Raskošne crkve, veličanstvene procesije, zlatni oltari, dragim kamenjem ukrašeni relikvijari, odabrane slike i umjetnički kipovi, sve to djeluje na smisao za lijepo. I uho je zarobljeno. Glazba je nenadmašna. Bogati i svečani zvuci orgulja, sjedinjeni s melodijom mnogih glasova koji se uzdižu prema visokim kupolama i odjekuju među kolonadama velebnih katedrala, neizbježno ispunjavaju srca strahopoštovanjem i divljenjem.
Ovaj izvanjski sjaj, raskoš i ceremonije, kojima se samo naizgled zadovoljavaju čežnje duša opterećenih grijehom, služe kao dokaz nutarnje nedosljednosti i slabosti. Kristovoj vjeri nije potrebna takva privlačnost da bi je preporučila. U svjetlu koje dopire s križa, istinsko kršćanstvo izgleda tako čisto i privlačno da mu nikakvo vanjsko ukrašavanje ne može povećati vrijednost. Pred Bogom je na cijeni ljepota svetosti, krotkoga i tihoga duha.
Sjajan stil nije uvijek dokaz neporočnih, uzvišenih misli. Smisao za umjetnost, istančanost i oplemenjenost ukusa, često se zapažaju i među ljudima čije su misli zemaljske i tjelesne. Sotona njima navodi ljude da zaborave potrebe svoje duše, da izgube iz vida budući, besmrtni život, da se odvrate od svojega beskonačnog Pomoćnika i žive samo za ovaj svijet.
Vjera koja se iscrpljuje u izvanjskom sjaju privlači nepreporođena srca. Raskoš i obredi katoličkog bogoslužja imaju zavodljivu, očaravajuću privlačnost koja je mnoge prevarila; i u skladu s tim počinju gledati na Rim kao na prava nebeska vrata. Nitko osim onih koji su svoje noge utvrdili na temeljima istine i čija su srca obnovljena Božjim Duhom, nije siguran od njegovog utjecaja. (Signs of the Times, 30. lipnja 1898.)
Za razmišljanje: Pomračuju li lijepe stvari u životu ili rasvjetljuju moje spoznavanje Boga?