“Tko tvrdi da ostaje u njemu, taj mora tako živjeti kako je on živio.” (1. Ivanova 2,6)
Mora doći do buđenja jasnog svjedočanstva. Put u Nebo danas nije ništa lakši nego u Spasiteljevo vrijeme. Mi moramo ukloniti svaki grijeh. Mora biti presječeno svako omiljeno popuštanje koje ometa vjerski život. Desno oko ili desna ruka moraju biti žrtvovani ako su uzrok sablazni. Jesmo li spremni napustiti našu mudrost i primiti nebesko kraljevstvo poput malog djeteta? Jesmo li spremni odbaciti vlastitu pravednost? …
Svako naše druženje, koliko god bilo ograničeno, vrši na nas određeni utjecaj. Granica dokle ćemo biti pod ovim utjecajem bit će određena mjerom prisnosti, trajnosti veze i našom ljubavlju i obožavanjem onoga s kime se družimo. Tako poznanstvom i druženjem s Kristom mi možemo postati kao On, jedini bezgrešni Uzor.
Zajednica s Kristom — kako je neizrecivo dragocjena! U takvoj zajednici imat ćemo prednost uživati ako je budemo tražili, ako prinesemo svaku žrtvu da je osiguramo. Kada su prvi učenici čuli Kristove riječi, osjećali su da im je On potreban. Tražili su Ga, našli i slijedili Ga. Bili su s Njim u kući, za stolom, u klijeti i na polju. Bili su s Njim kao učenici s Učiteljem, svakodnevno primajući s Njegovih usana lekcije svete istine. Gledali su u Njega kao sluge u svojega gospodara da saznaju što im je dužnost. Služili su Mu radosno i rado. Slijedili su Ga kao sluge svojeg zapovjednika boreći se u dobroj borbi vjere. …
“Tko veli da u njemu ostaje, valja mu ići putom kojim je on hodio.” (1. Ivanova 2,6) “A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov.” (Rimljanima 8,9) Ova zajednica s Isusom neće ostati nezapažena od svijeta. Ona je predmet zapažanja i komentara. Kršćanin možda neće biti svjestan velike promjene, jer što je po karakteru sličniji Kristu, to će imati poniznije mišljenje o sebi; a to će vidjeti i osjetiti svi oko njega. Oni koji su imali najdublje iskustvo u Božjim stvarima, najdalje su sklonjeni od oholosti i samouzvisivanja. Oni o sebi misle najponiznije i imaju najuzvišenije shvaćanje Kristove slave i izvrsnosti. Oni osjećaju da je najniže mjesto u Njegovoj službi odviše časno za njih. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 5, str. 191,192)
Za razmišljanje: Što smatram najdragocjenijim u svojoj zajednici s Kristom?
Preporučujemo:
