“Ali ovo blago nosimo u zemljanim posudama da se ona izvanredna uspješnost pripisuje Bogu, a ne nama.” (2. Korinćanima 4,7)
Bog je svoju istinu htio priopćiti svijetu preko ljudskih oruđa i On ih je sam, svojim Svetim Duhom, opremio i pripremio za izvršenje ovog djela. On je upravljao njihovim umom u izboru onoga što trebaju reći i napisati. To je blago povjereno “zemljanim posudama”, ali je ipak nebeskog podrijetla … Poslušno, vjerno Božje dijete vidi u njemu slavu božanske snage, milost i istinu.
Biblijski pisci morali su svoje misli izraziti ljudskim riječima. Napisala su ih ljudska bića. Sveti Duh je nadahnuo ove ljude. Mnogi zbog nesavršenog ljudskog razumijevanja jezika, ili iskvarenosti ljudskog uma, spretni u izbjegavanju istine, čitaju i razumijevaju Bibliju kako bi zadovoljili sebe. Problem nije u Bibliji …
Sveto Pismo nije dano ljudima kao neprekinuti lanac misli, već dio po dio naraštaju za naraštajem, prema tome kako je Bog u svojoj providnosti ocijenio mogućnost da utječe na ljude na različitim mjestima i u različito vrijeme. Sveti Duh je pokrenuo ljude na pisanje …
U Svetom Pismu nema uvijek savršenog reda i očitog jedinstva … Biblijske istine su skriveni biseri. Njih treba tražiti, iskopavati uz teški napor. Oni koji površno čitaju Bibliju, svojim će površnim znanjem koje smatraju dubokim, govoriti o proturječjima u Bibliji i dovoditi u pitanje autoritet Pisma. Ali oni čija su srca u skladu s istinom i dužnošću, istraživat će Pismo srca spremnih za primanje božanskog utjecaja. Prosvijetljena duša vidi duhovno jedinstvo, veliku zlatnu nit koja prožima sve, ali slijeđenje ove dragocjene zlatne niti zahtijeva strpljenje, razmišljanje i molitvu.
Ellen G. White
(tekst je preuzet iz knjige Vjera kojom živim, 13. str.)