““Tko god mene prizna pred ljudima, priznat ću i ja njega pred svojim Ocem nebeskim. Tko se mene odriče pred ljudima, i ja ću se njega odreći pred svojim Ocem nebeskim.”“ (Matej 10,32.33)
Kako napredujemo? Priznajemo li Krista u svojem svakidašnjem životu? Priznajemo li Ga svojim odijevanjem, uljepšavajući se jednostavnom i skromnom odjećom? Ukrašavamo li se krotkim i tihim duhom, što je pred Bogom mnogocjeno? Težimo li unapređenju Učiteljevog djela? Postoji li između vas i svijeta jasna crta razgraničenja ili pratite modu ovog izopačenog doba? Zar ne postoji razlika između vas i potpuno svjetovnih ljudi? Djeluje li u vama isti duh kao i u sinovima nepokornosti?
Ako smo kršćani, slijedit ćemo Krista, iako put kojim trebamo hoditi presijeca naše prirodne sklonosti. Nema svrhe govoriti vam da ne trebate nositi ovo ili ono, jer ako je ljubav prema ovim taštim stvarima u vašem srcu, napuštanje nošenja ukrasa bi bilo kao skidanje lišća s drveta. Sklonosti prirodnog srca ponovno bi se pokazale. Morate imati vlastitu svjesnost o značenju ovog pitanja.
O, kad se sjetimo da je Krist osiromašio da bismo se Njegovim siromaštvom obogatili, zar nećemo željeti proslaviti Njegovo ime, unaprijediti Njegovo djelo? Trebamo biti u Njemu kao što loza ostaje na trsu. Isus kaže: ““Ja sam trs, vi ste mladice. Tko ostaje u meni i ja u njemu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ne možete ništa učiniti. … Otac moj proslavit će se time što ćete roditi mnogo roda i pokazati se moji učenici.”“ (Ivan 15,5-8)
Da smo ispunili ovu zapovijed našega Gospodina, bilo bi drugačije stanje u našim crkvama i mi bismo iz iskustva znali što znači doživljavati duboko djelovanje Božjeg Duha. Mi želimo da sjekira bude položena na korijen drveta. Želimo biti mrtvi svijetu, mrtvi sebi, a živi Bogu. Naš život mora biti sakriven s Kristom u Bogu da se pojavimo u slavi s Njim kada se javi. Moramo se približiti Kristu da bi ljudi znali da smo bili s Kristom i učili od Njega. … Neka vaše oči budu stalno uprte u Krista. U poniznosti uma tražite Njegovu blizinu. Priznajte Krista riječima, ponašanjem i svojim životom. (RH, 10. svibnja 1892.)