Blagoslovi na neočekivanim mjestima

8. 06. 2015.

“I što god zamolite u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu.” (Ivan 14,13)

Kao maturant Forest Lake Academy s Floride, kolportirala sam u okviru programa “Magabook” kako bih zaradila novac za školarinu. Toga dana radila sam u trgovačkom centru i oteo mi se uzdah olakšanja kad sam došla do posljednje trgovine. Prolazeći kroz ulazna vrata, primijetila sam da su svjetla pogašena, osim u jednoj maloj prostoriji na kraju hodnika, u kojoj sam mogla čuti nekog čovjeka kako razgovara na telefon. Prepirala sam se sama sa sobom da li da ostanem ovdje ili ne. Smatrala sam da bi bilo gubljenje vremena ako ostanem. Ali dok sam se tako predomišljala, čula sam kako je čovjek završio razgovor i odlučila ipak porazgovarati s njim, iako nisam očekivala da će bilo što kupiti.

Dok sam išla prema vratima male prostorije, iza ugla je iznenada izronio visoki muškarac iznenadivši me. On se smijao zbog iznenađenja, a ja sam bila sa pomalo prestrašena njegovom pojavom, ali sam mu ipak počela pokazivati knjige. Visoki muškarac – vlasnik, nije izgledao previše zainteresiran za knjige, ali me je na kraju ove moje kratke prezentacije pitao za program stipendiranja u mojoj školi. Ispričala sam mu o svojem dugogodišnjem snu da postanem neurolog i kako mi predstoji dug put do ostvarenja tog cilja. On je izgledao impresioniran činjenicom da radim kako bih zaradila za školarinu.

U tom trenutku posegnuo je u ladicu i izvukao čekovnu knjižicu. Shvativši da nisam spomenula potreban iznos za kupnju knjiga, u sebi sam se molila da mi ponudi dovoljnu svotu za kupnju bar jedne knjige. “Zvuči li ti donacija od 250 dolara dobro?” upitao je.

Meni se objesila donja vilica. S velikim osmijehom rekla sam da je više nego dovoljna. On se nasmijao i rekao da ne želi nikakve knjige ¬– samo mi je želio pomoći u troškovima mojeg obrazovanja. Nisam mu se mogla dovoljno zahvaliti za njegovu velikodušnost pa sam mu ostavila dvije knjige Peace Above the Storm i Foods That Heal (Mir iznad oluje i Ljekovite namirnice). Rekao mi je: “Navrati tijekom svakih božićnih blagdana kako bih ti ponovno mogao pomoći.”

Nakon što sam se upisala na Sveučilište Andrews, odlazila sam u njegovo poduzeće na Floridi tijekom svih božićnih blagdana i dobivala donacije, dok sam i dalje sudjelovala u programu “Magabook”. Svake sam ga godine izvještavala o tome kako napredujem u studiju, kako se ostvaruje moj san da postanem neurolog i svake godine sam zahvaljivala Bogu što je postavio ovog čovjeka na moj životni put. Vjerujem da je Bog otvorio ova vrata s razlogom i pomogao mi da shvatim da je On uvijek s nama i da uvijek želi najbolje za nas.

Natalie Borges, SAD